Zanimljivosti ROMI.HR

Luli, Mazang i Djuchi, ili kako se ponekad piše - Dzugi, najčešća su imena za Rome u Tadžikistanu. Prema službenom popisu stanovništva iz 2010. godine tada je bilo 2334 Roma. Ali neslužbena statistika kaže da je Roma bilo više od 30 000. A taj je broj vjerojatno i danas bliži stvarnosti. Tadžikistanska nevladina organizacija procjenjuje da u romskim naseljima oko 60% odraslih i 30% djece nema dokumente. Nomadski način života također ne pomaže u službenim procedurama. Značajan broj Djucha i Lula sebe nazivaju Tadžicima kad ih netko pita o njihovoj pripadnosti.

Jedan dio Roma u Tadžikistanu sebe smatra starosjediocima Srednje Azije, dok drugi dio vjeruje da su došli iz Indije u pradavna vremena. Neki su Romi dolazili u Tadžikistan tijekom 1930-ih i 1950-ih kada su se u SSSR-u formirale kolektivne farme. Ne postoje dostupni službeni zapisi o migraciji Roma u vrijeme Sovjetskog Saveza i prije toga. Najvjerojatnije zato što tada Romi u srednjoj Aziji nisu bili glavni fokus vlasti SSSR-a.

Yasrib Karim, stručnjak za socijalna pitanja iz regije Khatlon u Tadžikistanu, sugerira da su Luli stigli u zemlje Srednje Azije prije otprilike 300 godina iz Indije.

Kad ljudi čuju Tadžikistan uglavnom zamišljaju zemlju pamuka i aluminija. Nekada je to bio primarni izvor pamuka za tekstilnu industriju SSSR-a. Tadžikistan je planinska zemlja u središtu nekadašnjeg Samanidskog carstva, poznata i kao 'azijska Švicarska' zbog krajolika i klime, ali, nažalost, ne i zbog ekonomskih kriterija – u tom smislu nitko nije mogao pobijediti Singapur.

Romi u Tadžikistanu uglavnom su hanefijski suniti i govore tadžičkim ili ruskim jezikom. Romi također i dalje imaju svoj tajni argo jezik, koji se zove "lavzy-mugat" ili "arabcha". Taj jezik koristi posuđenice iz drugih jezika i modificirani vokabular za označavanje određenih predmeta, pojmova i radnji. Jezik se sastoji od polovice vokabulara koji je dostupan u drugom tajnom jeziku – „abdol-tili“, koji Središnjoj Aziji koriste profesionalni lutajući pripovjedači raznih vrsta povijesti i epova. Romi radije koriste vlastita imena za predmete ili radnje kako drugi ne bi mogli razumjeti o čemu se raspravlja. U isto vrijeme, aktivna upotreba "lavzi-mugata" obično ukazuje na marginaliziranu zajednicu. Obično se smatra da romski tabori koji su napredniji i integriraniji u tadžikistansko društvo govore tadžičkim, a ponekad i ruskim jezikom. Tradicionalne nošnje Roma u Tadžikistanu vrlo su bliske tradicionalnoj odjeći tadžikistanskog i uzbečkog naroda. Ima puno posuđenih elemenata u dizajnu, ali boje su puno šarenije i ističu romski karakter kroz odjeću. Unatoč činjenici da su srednjoazijski Romi većinom sunitski muslimani, žene nisu navikle nositi burku ili paranju. Paranja je duga haljina s dugim lažnim rukavima i mrežicom za kosu koja prekriva lice. Neke Romkinje iz okruga Shahrisabz i Qarshi u središtu i na istoku Tadžikistana također su nosile "durra" turbane od svilene šarene tkanine omotane oko glave.

Zanimljivo je da neke Romkinje iz Shahrisabza, Qarshija i Gissara imaju zajedničku tradiciju tetoviranja lica ili ruku stavljanjem tri točkice ili suptilnih malih pruga na čelo, dlanove, a ponekad i obraze. Gotovo kao u nekim dijelovima Indije. Ali značenje tetovaža u različitim zajednicama objašnjava se na toliko načina da je teško pronaći jedno i jedino objašnjenje. Većina mogućih značenja varira od predstavljanja bogatstva do bračnog statusa. Žene ove tetovaže mogu imati nakon udaje. Muškarci ih dobivaju nakon puberteta. Ovo nije obavezni ritual u posljednjim desetljećima.

Nažalost, život ispod granice siromaštva poprilično je uobičajen u Tadžikistanu. Preko 30% populacije bori se da spoji kraj s krajem. Romi su također značajan dio te statistike. To znači da za svaku treću osobu u Tadžikistanu hrana vrlo oskudna. Na primjer, tradicionalni doručak je šalica zelenog čaja i kruh. Ako je obitelj bogata mogu jesti i maslac i džem, jaja ili kašu. Ljudi u ruralnim područjima gotovo u potpunosti ovise o svojim vrtovima i onome što mogu sami proizvesti. Otprilike 3/4 kućanstava uzgaja hranu za svoje potrebe. Čak i ljudi u gradovima sade vrtove na slobodnim parcelama u okolici. Romske zajednice u Tadžikistanu uglavnom žive ispod linije siromaštva.

Za većinu Roma u Tadžikistanu, prosjačenje i skupljanje milostinje je naslijeđeno tradicionalno zanimanje. Prosjačenjem se pretežno bave žene i djeca, gotovo nikada muškarci. Romi u Tadžikistanu također se bave proricanjem sudbine i sitnom trgovinom. Romi su čvrsto stekli reputaciju čarobnjaka. Mještani se često obraćaju Romima za pomoć oko zdravstvenih problema. Malo je Roma koji se bave profesionalnim zanatima. Postoje zanatlije, kovači i zlatari. U Taškentu i Ferganskoj dolini postoje Romi koji su se specijalizirali za proizvodnju cjedila i sita ili predmeta od drveta. Bliže sjeveru zemlje postoje uzgajivači konja i zajednice Roma koje uzgajaju pse hrtove. Žene na ovim prostorima često se bave izradom "chachwonsa" - specifične mreže za lice od konjske dlake za muslimanke koja skriva crte lica. Važno je napomenuti da u Ferganskoj dolini Romi ne uzgajaju konje i imaju ograničen pristup tom poslu zbog jake konkurencije s lokalnim stanovništvom koje nije voljno prepustiti takav unosan i cijenjen posao.

Trenutno je, unatoč izračunima službenih demografa, vrlo teško doći do objektivnih podataka o stvarnom broju Roma u Tadžikistanu. Nije neuobičajeno da Romi tvrde da pripadaju drugim etničkim skupinama. Ljudi iz tabora više se ne nazivaju Romima nakon što su prestali s nomadskim načinom života i prestali su prosjačiti. Međutim, mnogi od njih imaju dvojak identitet: prvo, nazivaju se Tadžicima, a tek kasnije Lulima, Mazanzima i Djuchima. Posljednji popis stanovništva proveden je 2020. godine. Službeni izvori obećavaju objaviti revidirane podatke, uključujući broj Roma u Tadžikistanu, najkasnije sredinom 2023. nakon što se informacije analiziraju. No kao što je i spomenuto prije, Romi u Tadžikistanu ne samo da tvrde da su druga etnička skupina, nego je i uobičajeno biti vrlo oprezan u komunikaciji sa službenim etnografima ili vlastima. Možemo očekivati ​​da službeni broj neće odgovarati procijenjenom broju Roma u Tadžikistanu.

Luli, Mazang, and Djuchi, or how sometimes spelled - Dzugi, are the most common names of Roma people in Tajikistan. According to the official population census in 2010 there were 2334 Roma at that time. But unofficial statistics claim that there were more than 30 000 Roma people. And this number is probably closer to reality today as well. Tajikistan’s NGO estimate that in Roma settlements about 60% of adults and 30% of children are not having documents. Nomad life is also not helping with official procedures. And a significant amount of Djuchi and Luli people refer to themselves as Tajiks if someone asking about their nationality.

One part of the Roma in Tajikistan considers themselves natives of Central Asia, while the other part believes that they have come from India in immemorial times. And some Roma come to Tajikistan during the USSR's formation of Roma collective farms in the 1930s and 1950s. But there are no available official records about the migration of Roma in the Soviet Union time and before that. Most likely because, back then, Roma in Central Asia were not the main focus of USSR authorities.

Yasrib Karim, a social affairs expert from the Khatlon region of Tajikistan, suggests that the Luli arrived in Central Asian countries about 300 years ago from India.

When people hear Tajikistan they mostly imagine a country of cotton and aluminum. It used to be the primary source of cotton for USSR textile industry. Tajikistan is a highland country in the middle of the former Samanid Empire, also known as the 'Switzerland of Asia' for its landscapes and climate, but, unfortunately not for the economic criteria – no one could beat Singapore in that sense.

Roma in Tajikistan preach mainly Sunni Hanafi Islam and speak Tajik or Russian. Roma also continue to have their own secret argo language, called "lavzy-mugat" or "arabcha". It uses borrowings from other languages and modified vocabulary to denote certain objects, concepts, and actions. Roma's argo in Tajikistan consists of half of the vocabulary available in another secret language - "abdol-tili", which is used by Central Asian professional wandering storytellers of different kinds of histories and epics. Roma prefer to use their own names for objects or actions so that others could not understand what was being discussed. At the same time, the active use of " lavzi-mugat" is usually indicative of a marginalized community. Roma tabors who are more prosperous and integrated into Tajik society are generally considered to speak Tajik, and sometimes Russian.

Traditional costumes of Roma in Tajikistan are very close to the traditional clothes of the Tajik and Uzbek people. There are a lot of borrowed elements in the design, but the pallet is way more colorful and it distinguishes the Roma character through the outfit. Despite the fact, that most Central Asian Roma are Sunni Muslims, women are not used to wearing burka or paranja, which is a dressing gown with long false sleeves and a hair net covering the face. Some Roma women from Shahrisabz and Qarshi districts in the center and east of Tajikistan also wore "durra" turbans from silky colorful cloths wrapped around their head.

Interesting, that some Shahrisabz, Qarshi, and Gissar Roma women have a common tradition of tattooing their faces or hands by putting three dots or subtle little stripes on the forehead, palms, and sometimes the cheeks. Almost like it is in some parts of India. But the meaning of tattoos in different communities explains in so many ways that it is hard to find the one and only explanation. Most possible meanings vary from the representation of wealth to matrimonial status. In general, women may have these tattoos after getting married.  And men got it after puberty. But it is not an obligatory ritual in the last decades.  

Unfortunately, live below the poverty line is quite common in Tajikistan in general. Over 30% of the population is struggling to make the ends meet. Roma are significant part of that statistic as well. It means that for each 3rd person in Tajikistan - food is scarce. For example, traditional basic breakfast is a cup of green tea and bread. When a family is wealthy they may eat also butter and jam, eggs or porridge. But people in rural areas almost entirely depend on their gardens and what they produce themselves. Around 3/4 of households grow food for their own use. Even people in the cities plant gardens in vacant lots in surroundings. Mostly, Roma communities in Tajikistan are living below the poverty line.

For most of the Roma in Tajikistan, begging and collecting alms is an inherited traditional occupation. Begging is predominantly carried out by women and children, almost never by men. But apart from this, Roma in Tajikistan are also engaged in fortune-telling and petty trading. Roma have firmly established a reputation as sorcerers. The local people often approach Roma for help with health problems. Not many Roma people are engaged in professional craftsmanship. There are craftsmen blacksmiths and goldsmiths. In Tashkent and Fergana Valley, there are Roma who specializes in the production of strainers and sieves or wood items. Closer to the north of the country, there are horse breeders and communities of Roma breeding greyhound dogs. Women in these areas are often involved in making "chachwons" - a specific face net from horsehair for Muslim women that hides facial features. It is worth noting that in the Ferghana Valley, the Roma do not breed horses and have limited access to this business due to the intense competition with locals who are not willing to share such a lucrative and respected business.

Currently, despite calculations by official demographers, it is very difficult to obtain objective data on the real number of Roma in Tajikistan. It is not uncommon for Roma to claim to be from other ethnic groups. Partly, people from the tabor no longer call themselves Roma after they stopped a nomadic lifestyle and stopped begging. However, many have a dual identity: first, they will refer to themselves as Tajiks, only later as Luli, Mazang or Djuchi. The last census was conducted in 2020. However, official sources promise to publish revised data, including the number of Roma in Tajikistan, no earlier than mid-2023 once the information has been analyzed. But, as it was mentioned before, Roma in Tajikistan are not only might claim to be other ethnic group, also it is common to be very careful in communication with official ethnographers or authorities. We can expect that official number will not correspond with estimated number of Roma in Tajikistan.