Zanimljivosti ROMI.HR

Taraf de Haïdouks, koji potiče iz Clejanija u Rumunjskoj, je romska trupa lăautara, tradicionalnih glazbenika, poznata po svom živahnom i autentičnom prikazu romske narodne glazbe, često koristeći tradicionalne instrumente poput dhol-a, harmonija, table te nekih puhačkih i gudačkih instrumenata. Oni i danas nastupaju, ali s različitim glazbenicima. Lăautari iz sela Clejani imaju dugu reputaciju za svoj glazbeni talent. Etnomuzikolozi su prvi put zabilježili njihove nastupe tijekom međuratnog razdoblja. Godine 1983. rumunjski folklorist Speranța Rădulescu također je snimala njihove izvedbe u Clejaniju za arhive Instituta za etnografiju i folklor Rumunjske akademije u Bukureštu, snimajući različite varijante njihove glazbe. Tijekom komunističke ere, mnogi lăautari iz Clejanija bili su zaposleni u nacionalnim ansamblima koji su izvodili rumunjsku narodnu glazbu.

Rane godine i formacija

Formiran 1990-ih, Taraf de Haïdouks, ili "Banda odmetnika", okupio je švicarski etnomuzikolog Laurent Aubert i belgijske glazbenike Stéphanea Karoa i Michela Wintera, koji su bili očarani virtuoznošću lokalnih glazbenika tijekom svog posjeta Rumunjskoj. Michael Winter, koji je postao njihov menadžer, okupio je desetak najboljih glazbenika iz sela, nazvao ih Taraf de Haïdouks (što na rumunjskom znači „banda odmetnika“) i pomogao im organizirati nastupe i kasnije snimiti albume. Grupa se sastojala od veterana koji su svirali tradicionalne instrumente poput violine, harmonike i cimbala. Repertoar ansambla obuhvaća širok raspon skladbi, od živahnih plesnih melodija do jezivih balada. Neacsu Nicolae, jedan od veterana benda i violinista, izumio je tehniku povlačenja konca konja preko svoje violine dok svira, što je kasnije postalo jedan od karakterističnih elemenata njihovih nastupa.

Uspon do slave

Njihov veliki proboj dogodio se 1991. godine, kada su bili pozvani da nastupe na WOMAD festivalu u Engleskoj. Nastup je bio veliki uspjeh, a brzo su postali popularni na svjetskoj glazbenoj sceni, izdajući nekoliko albuma koji su bili dobro prihvaćeni od kritičara. Njihov debitantski album, "Musique des Tsiganes de Roumanie", zauzeo je prvo mjesto na europskim glazbenim ljestvicama svijeta i postavio ton za njihovu karijeru, pokazujući njihov neobičan talent i duboku povezanost s njihovim naslijeđem. Njihov drugi album, "Honourable Brigands", objavljen 1994. godine, nagrađen je titulom "Najbolji album svjetske glazbe" od strane Njemačkog udruženja kritičara. Uspjeh benda nastavio se s albumom "Dumbala Dumba" iz 1998. godine, na kojem su gostovali značajni glazbenici poput Rosiorua, majstora valačkog romskog pjevanja, poznate rumunjske vokalistice Viorice Rudarease i Napoleona, člana uraskih trenera medvjeda. Godine 1999. izdali su svoj istoimeni četvrti album.
Godine 2002. grupa je osvojila prestižnu nagradu BBC Radio 3 World Music Award, što je potvrda njihovog utjecaja i značaja na svjetskoj glazbenoj sceni.

Romsko naslijeđe

Kao glazbenici romskog podrijetla, Taraf de Haïdouks igra ključnu ulogu u očuvanju i promociji romske kulture i glazbe, koja ima tradiciju „tisuću godina glazbenog obrazovanja oca i sina“. Njihova glazba, duboko ukorijenjena u romskim tradicijama, pruža uvid u bogate glazbene tradicije Roma, izazivajući negativne stereotipe i predrasude. Kroz svoju glazbu, skrenuli su pozornost na jedinstvenu kulturnu baštinu Roma, pomažući u borbi protiv stereotipa. Kako je violinist benda, Caliu, rekao u svom intervjuu za BBC:

„Nije dovoljno da ljudi vole glazbu ako ne znaju odakle ona dolazi. Nije dovoljno voljeti glazbu i mrziti ljude od kojih ona dolazi. Ljudi bi trebali poštovati našu kulturu i prihvatiti Rome kakvi jesu. Neki od naših običaja mogu biti teški za razumjeti, ali glazba i kultura su jedno. To je jedinstvo.“

Opsežna medijska pokrivenost omogućila im je platforme da govore o romskim pitanjima. U intervjuima često govore o socio-ekonomskim teškoćama s kojima se Romi suočavaju, uključujući diskriminaciju, siromaštvo i nedostatak pristupa obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja. Ove diskusije pomogle su istaknuti ta pitanja i donijeti ih na svjetsku pozornicu.

Sudjelovanje u filmovima poput Tonyja Gatlifa „Latcho Drom“, dokumentarca koji prati migraciju romskog naroda kroz glazbu, Sally Potter „The Man Who Cried“, dokumentarca i filma Guya Demoya „When the Road Bends… Tales of a Gypsy Caravan“ ne samo da je prikazalo njihovu glazbenu vještinu, već je i istaknulo romski način života i izazove s kojima se suočavaju. Ovi su filmovi dosegli široku publiku, pomažući humanizirati romsko iskustvo i promovirati razumijevanje i suosjećanje.

Suradnja s umjetnicima iz različitih žanrova proširila je njihov doseg i donijela romska pitanja u pažnju raznih publika. Radom s poznatim umjetnicima i grupama, Taraf de Haïdouks je uspio širiti svoju poruku šire.

Taraf de Haïdouks igra ključnu ulogu u očuvanju i promociji romske glazbe, a njihova predanost zanatu i sposobnost prilagodbe, dok ostaju vjerni svojim korijenima, osigurali su njihovo mjesto kao jednog od najutjecajnijih svjetskih glazbenih sastava svih vremena. Odgovarajući na pitanje zašto su ljudi tako snažno reagirali na tradicionalnu romsku glazbu, jedan od članova benda rekao je: „Ona im podsjeća na nešto što su izgubili... vrstu snažne glazbe tradicije. Jer romska glazba nije daleka od onoga što mi poznajemo. To je stvarno autentična glazba, a možda zapadnoj publici dosade oni veliki zvijezde koji su toliko udaljeni. Mi smo obični ljudi koji sviraju glazbu.“