Fokus ROMI.HR

/
Print - ROMI U FINSKOJ

FINSKE KALE – POVIJEST I SADAŠNJOST

27. 10. 2020.
ROMI U FINSKOJ

Romi žive u Finskoj već više od 500 godina. Trenutno u Finskoj živi oko 10 000 Roma, a procjenjuje se kako u Švedskoj živi oko 3 000 Roma koji su podrijetlom iz Finske. Iako je prošlost Roma u Finskoj bila prilično tmurna i burna, trenutna događanja u toj zemlji pokazuju kako je s istinskom odlučnošću da se diskriminaciji stane na put sve moguće.

Autor: Božidar Kolov
Prijevod: Milica Kuzmanović

Romi, odnosno Kale, kako ih u Finskoj nazivaju, u Finsku su se doselili uglavnom iz Švedske, Rusije i baltičkih zemalja u 16. i 17. stoljeću. Neki znanstvenici tvrde kako su preci nordijskih Roma zapravo Romi iz Engleske i Škotske koji su u ranom modernom dobu bili protjerani iz Velike Britanije. Stav švedsko-finskih vlasti prema Romima u ovom prvom razdoblju naseljavanja bio je izrazito negativan. Romima je bio uskraćen pristup svim crkvenim sakramentima i zdravstvenoj skrbi.

U 17. stoljeću diskriminacija Roma postala je još brutalnija. Usvajanjem takozvanog "Zakona o vješanju" 1637. godine, Romi su postali ono što je u rimskom pravu poznato kao homini sacri. Ovim Zakonom dozvoljeno je ubijanje svih Rome na teritoriji Kraljevine Švedske.

Tokom 19. stoljeću, kada je Finska bila Veliko vojvodstvo Ruskog carstva, položaj Roma se poboljšao. Veza između Roma i većinskog stanovništva uspostavljena je kroz trgovinu. Nakon što je Finska postala neovisna država, 1917. godine, Romi koji su u to vrijeme živjeli na teritoriji Finske, dobili su finsko državljanstvo bez da su morali ispuni neke dodatne uvjete. Međutim, opća politika koja je u to vrijeme provođena prema Romima bila je politika nasilne asimilacije. Smještanje romske djece u skrbničke obitelji i dječje domove bilo je dio te opće politike. Asimilacija Roma bila je glavni pristup sve do sredine 20. stoljeća.

Služenje u finskim oružanim snagama tokom rata, u perioda od 1939. do 1945. godine, snažno je utjecala na Rome i njihov identitet kao građana Finske. Tokom Hladnog rata i Produženog rata, u finskoj vojsci služilo je oko tisuću Kalesa. Kako su se Romi doselili u Finsku još u 16. stoljeću i postali dio finskog društva, Romi u Finskoj sebe prvenstveno vide kao nacionalnu manjinu. U drugoj polovici 20. stoljeća, Finska je postala država blagostanja te značajno poboljšala uvjete stanovanja Roma i priznala romski jezik.

Između 1975. i 1981. godine, životni uvjeti Roma poboljšani su zahvaljujući posebnim stambenim kreditima koje je država davala lokalnim vlastima i pojedinim pripadnicima romske zajednice. Tijela za zapošljavanje, u suradnji s romskom zajednicom, počele sudjelovati na pružanju podrške stručnog usavršavanja odraslih Romima.

Unatoč tome, mnogi Romi koji su kvalificirani za obavljanje određenih poslova, i dalje imaju poteškoće prilikom zapošljavanja. Zbog predrasuda poslodavaca, Romi teško dobijaju pozicije pripravnika. U prosjeku, Romi se i dalje suočavaju s većom razinom isključenosti s tržišta rada od građana finske nacionalnosti. Duboko ukorijenjena marginaliziranost i stereotipi koji su stoljećima prisutni u kolektivnoj svijesti teško je prevazići u kratkom vremenskom periodu. Ipak, Finska poduzima značajne napore u procesu uključivanja Roma u društvo.

U članku 17. Ustava Finske, koji je stupio na snagu u ožujku 2000. godine, navodi se:

Romi [...] imaju pravo njegovati i razvijati vlastiti jezik i kulturu.

Romski jezik, u Finskoj poznat kao Kalo, u osnovnim školama uči se od 1989. godine. U posljednjih nekoliko desetljeća, razvijeni su tečajevi za obuku nastavnika na romskom jeziku, te su izrađeni i nastavni materijali na romskom jeziku.

Finski istraživački institut za jezike proučava romski jezik, naročito strukturu i vokabular romskog jezika i njegov razvoj u međunarodnoj politici jezika manjina.

Međutim, prema izvještaju koje je 2002. godine proveo Odjel za obrazovanje Roma Nacionalnog odbora za obrazovanje, samo 8% romske djece koja idu u školu pohađa nastavu na romskom jeziku. Druga istraživanja pokazuju kako samo 30% Roma u Finskoj tečno govori Kalo, a oko 50% Roma razumije romski jezik.

Pored ustavne afirmacije prava Roma, drugi važan zakonodavni akt je ratifikacija Europske povelje o regionalnim jezicima ili jezicima manjina, kojom je Finska priznala romski jezik kao jezik nacionalne manjnine koji se koristi među Romima ali nema teritorijalno uporište. Helsinki je ratificirao Okvirnu konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i priznao Rome kao tradicionalnu odnosno povjesnu nacionalnu manjinu u Finskoj. Zakon o ravnopravnosti koji je stupio na snagu 2004. godine, ojačao je finsko zakonodavstvo u borbi protiv diskriminacije.

Uz to, institucija Pučkog pravobranitelja (Ombudsmana) za manjine osnovana je prema uputama Ministarstva rada 2002. godine. Dužnosti Pučkog pravobranitelja su promicanje dobrih odnosa među etničkim skupinama u zemlji, kao i praćenje stanja i briga za poštivanje prava stranaca i nacionalnih manjina.

Savjetodavni odbor za Rome osnovan je 1956. godine od strane Vlada odnosno Ministarstva za socijalna pitanja i zdravstvo. Ovaj Odbor je mjesto suradnje između Roma u Finskoj i javnih vlasti. Članove Savjetodavnog odbora imenuje Vlada, na trogodišnji mandat. Od ukupno 18 članova, 9 članova su predstavnici Roma, a druga polovina, odnosno dugih 9 članova su predstavnici središnje vlasti. Dužnosti Savjetodavnog odbora su nadgledanje i izvještavanje vlasti o razvoju životnih uvjeta i mogućnosti Roma za sudjelovanje u društvu i unapređivanje i promicanje romskog jezika i kulture.

Također, Finska ima posebni Odjel za obrazovanje Roma koja je usmjerena na osposobljavanje romskih kulturnih koordinatora, proizvodnju nastavnog materijala na romskom jeziku i organiziranje seminara o romskom jeziku i kulturi.

Na međunarodnoj razini, Helsinki je također prilično aktivan. Finsko ministarstvo vanjskih poslova financijski pomaže rad skupine stručnjaka Vijeća Europe za romska pitanja (MG-S-ROM). Ti stručnjaci Vijeća Europe fokusirani su na promatranje obrazovanja Roma, uvjeta stanovanja, zapošljavanje i socijalna pitanja Roma, kao i na pripremu preporuka za države članice. Također, oni istražuju slučajeve diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Finska vlada aktivno surađuje s ostalim nordijskim zemljama s ciljem što uspješnijeg uključivanja Roma. Sjedište Sjevernog romskog vijeća Roma (Romernas Riksförbund) je u Švedskoj.

Iako je prošlost Roma u Finskoj bila prilično tmurna i burna, trenutna događanja u toj zemlji pokazuju kako je s istinskom odlučnošću da se diskriminaciji stane na put sve moguće. Ono što je ključno u slučaju finskih Roma je da zajednica Kale nije bila "meta" integracione politike, već je mogla ravnopravno sudjelovanje u društvu. Ova politika Finske još jednom naglašava kako je za prevazilaženje problema dezintegracije i štetnik podjela u društvu, potrebno sudjelovanje i suradnja cijelog društva, a ne samo jedne, odnosno druge frakcije.

 

Finland's Roma People

Romani people have lived in Finland for over 500 years. Currently, around 10 000 of them live in the country and there is an estimated about 3 000 Finnish Roma living in Sweden. Although Roma’s past in Finland was rather grim and turbulent, the current developments in the country show that with genuine determination to end discrimination everything is possible.

 

The Roma, or Kale as they are called in Finnish, mostly came to Finland from Sweden, the Baltic countries and Russia in the 16th and 17th centuries. Some scholars argue that the ancestors of the Nordic Romani are actually the English and Scottish Romani who were expelled from Britain in the early modern times. At any rate, the attitude of the Swedish-Finnish authorities towards the Roma in this first period of settlement was pointedly negative. Roma were denied access to all church sacraments and services and to hospital care.

In the 17th century, the discrimination against Roma became even more brutal. With the adoption of the so-called ‘hanging law’ in 1637, Roma became what the Roman law would call homini sacri. This law made it legal to kill any Roma found in the Swedish kingdom.

In the 19th century, when Finland was a Grand Duchy of the Russian Empire, the position of Roma improved. Contact between the Roma and the majority of the population took place at grassroots level through commercial activity. After Finland became an independent state in 1917, Roma were unconditionally given Finish citizenship. However, the general policy towards Roma was one of forceful assimilation. This policy included taking Romani children into custody and placing them in children’s homes. Assimilation continued to be the main approach until the mid-20th century.

The service of the Roma in the Finnish armed forces during the war years of 1939 – 1945 had a strong influence in shaping their Finnish identity. During the Winter War and Continuation War, about a thousand Kales served in the Finnish military. The Finnish Roma see themselves primarily as a national minority. They ground this in their having lived in Finland since the 16th century and having become deeply rooted in the country. In the second half of the 20th century, the Finnish welfare state was developed which contributed greatly to the improvement of Roma’s housing conditions and to the recognition of Romani language.

Between 1975 and 1981 the living conditions of Roma were improved through special government housing loans that provided subsidized credits to both local authorities and individual members of the Roma community. Employment authorities started to work actively in cooperation with the Romani community to provide vocational training for adults.

Nevertheless, many skilled Roma still experience significant difficulties with regards to recruitment, as traineeships are hard to get because of employer prejudice. On average, Roma continue to face higher levels of exclusion from the job market than ethnic Finns do. Centuries of marginalization and stereotypes which are deeply rooted in the collective imagination are hard to overcome overnight. Yet, Finland demonstrates enviable determination to include its Roma citizens.

Section 17 of the Finnish constitution which came into force in March 2000 states:

[T]he Roma […] have the right to maintain and develop their own language and culture.

Romani language, or Kalo as it is known in Finland, has been taught in primary schools since 1989. In the last few decades, teacher training courses in Romani were developed and Romani-medium teaching materials were produced.

The Research Institute for the Languages of Finland has been active in Romani language research, especially concerning the structure and vocabulary of Romani and the developments in the international minority language policy.

However, according to a report carried out by the Romani Education Unit of the National Board of Education in 2002, only eight per cent of Roma children attending primary school receive Romani lessons. Other studies show that only 30% of Romani in Finland speak Kalo fluently while about 50% can understand it.

Besides the constitutional affirmation of Roma rights, other important legislative acts include the ratification of the European Charter for Regional or Minority Languages, with which Finland identified Romani as a non-territorial minority language. Furthermore, Helsinki ratified the Framework Convention for the Protection of National Minorities and recognized Roma as a traditional national minority. In 2004 the Equality Act came into force, which strengthened Finland’s anti-discrimination legislation.

Additionally, the institution Ombudsman for Minorities was founded under the instruction of the Ministry of Labor in 2002. The duties of the Ombudsman are to promote good relations among the ethnic groups in the country as well as to monitor the situation and rights of foreigners and ethnic minorities.

The government set up a Roma Advisory Board in conjunction with the Ministry of Social Affairs and Health in 1956. It serves as a cooperative link between the Romani people in Finland and the public authorities. The Advisory Board is appointed every three years by the government. Half of the 18 members represent the Roma and the other half represent the central government. The duties of the Advisory Board include monitoring and reporting to the authorities on the development of the Romani people’s living conditions and opportunities for participation in society and advancing and promoting Romani language and culture.

Finland also has a special Romani Education Unit which is focused on training of Romani cultural coordinators, producing teaching materials in Romani, and organizing seminars on Romani language and culture.

On the international arena, Helsinki is also quite active. The Finnish Ministry for Foreign Affairs contributes financially to the work of the Council of Europe Group of Specialists on Roma issues (MG-S-ROM). The function of the Specialist Group is to monitor Romani education, housing, employment and social issues and to prepare recommendations for the member states. It also investigates cases of discrimination and human rights violations. Finnish government cooperates actively with other Nordic countries on Roma inclusion. The Roma’s own Nordic Romani Council (Romernas Riksförbund) is based in Sweden.

Although Roma’s past in Finland was rather grim and turbulent, the current developments in the country show that with genuine determination to end discrimination everything is possible. What is crucial in the case of Finland’s Roma is that the Kale community was not “targeted” by “integration policies”, but it was rather empowered to participate equally in society. This Finnish policy comes to underline once again that in any society where there is disintegration, it takes effort from the whole society and not just from one fraction or another to overcome the harmful divisions.

 

Galerija slika:

Povratak na Fokus