Fokus ROMI.HR
/U Hrvatskoj se romski jezik najčešće poistovjećuje s romani chibom, iako oko 80 % Roma govori bajaški, arhaični rumunjski dijalekt bez službenog statusa. Ova neusklađenost stvara prepreke u obrazovanju, zastupljenosti i svakodnevnom životu bajaških govornika. Za istinsku inkluziju nužno je priznati bajaški jezik te ga uključiti u obrazovne, institucionalne i kulturne politike.
Kada se govori o jeziku Roma u Hrvatskoj, najčešće se misli na romani chib, standardizirani romski jezik koji se koristi u institucijama, obrazovanju i dokumentima nacionalnih manjina. Međutim, stvarnost u romskim naseljima, kućanstvima i zajednicama diljem Hrvatske često je potpuno drukčija.
Prema statistikama, najveći broj Roma u Hrvatskoj zapravo govori bajaški jezik koji je arhaična varijanta rumunjskog jezika. Nažalost, taj jezik praktički nema nikakav status, ne podučava se u školama, ne koristi se u javnim prostorima, a nije ni priznat kao jezik romske zajednice u Hrvatskoj. Takve prakse otežavaju svakodnevicu Roma koji su izvorni govornici tog jezika, a njih je u Hrvatskoj oko 80%.
Bajaši skupina porijeklom iz Rumunjske, koji su u Hrvatsku došli u više migracijskih valova tijekom 19. i 20. stoljeća. U Rumunjskoj su se bavili zanimanjima kao što su kovači, kotlari i drvodjelci, te su bili prisilno asimilirani u tadašnji rumunjski jezik, dok su romani chib prestali koristiti. Kad su se doselili na prostore današnje Hrvatske, sa sobom su donijeli varijantu rumunjskog jezika koji se tijekom vremena dodatno mijenjao pod utjecajem hrvatskog jezika i lokalnih narječja.
Unatoč tome što se bajaški govori u tisućama romskih kućanstava u Hrvatskoj, on još uvijek nema službeni status. Popisi stanovništva, obrazovni programi i medijski sadržaji usmjereni prema romskoj zajednici gotovo isključivo koriste romani chib. Tako je, primjerice, upitnik za romsku nacionalnu manjinu na popisu stanovništva 2021. godine bio dostupan samo na romani chibu, a ne i na bajaškom, što je izazvalo nezadovoljstvo mnogih pripadnika romske zajednice koji se ne identificiraju s tim jezikom. Uz samo nezadovoljstvo jer njihov jezik nema nikakav status, tu je također i činjenica da oni ne razumiju mnoge stvari u službenoj dokumentaciji koju mogu ispuniti.
U osnovnim školama koje pohađaju romska djeca rijetko se provodi nastava na jeziku kojeg djeca govore kod kuće. Postoje tek rijetki pokušaji, poput hrvatsko-romsko-bajaškog slikovnog rječnika kojeg je razvila Osnovna škola Zorke Sever iz Popovače, kako bi se bajaški približio djeci u obrazovnom kontekstu.
Situacija dovodi do nadasve apsurdne jezične podjele: romski jezik koji se promiče kao manjinski u hrvatskim institucijama nije jezik kojim govore većina Roma u Hrvatskoj. S druge strane, jezik koji se svakodnevno koristi ostaje izvan službenog priznanja. Mnogim Romima Bajašima to predstavlja identitetsku i kulturnu prepreku jer se moraju identificirati sa “krivim” jezikom dok je njihov materinji nepriznat od strane institucija RH. Vlasti se hvale inkuzijom, ali ona u konkretnom slučaju nema efekta ako se ne slušaju glasovi većine Roma u RH.
Primjerice, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu možete studirati Romistiku - ili tzv. Romske studije koji su opisani kao studij koji obuhvaća obrazovanje o romskoj kulturi, svakodnevici i jeziku. Možete također, kao redovan student fakulteta, upisati Romski jezik 1 i 2 kao izborne predmete. Ponovno, čak i kada je stanovništvu RH omogućeno na uči o Romima i njihovoj kulturi, bajaškom jeziku ni traga. Sve se svodi na učenje o Romima u kontekstu romani chiba. Na taj način nikada kao ne-Romi u Hrvatskoj nećemo naučiti ništa ukoliko ne shvatimo nužnost bajaškog za romsku zajednicu u našoj državi.
Za očuvanje bajaškog jezika potrebni su konkretni koraci poput standardizacija jezika, njegovog uvođenja u obrazovni sustav, barem kao izborni jezik u školama s većinskim bajaškim govornicima. Nadalje je potrebno staviti bajaški jezik u popise stanovništva, dokumente i institucije, kako bi se Romi mogli izjasniti na svojem materinjem jeziku. Potrebna je i potpora u medijima i kulturi kako bi se razvijao i prenosio bajaški na mlađe generacije Roma.
Bajaški jezik je prisutan u svakodnevici Roma u Hrvatskoj, ali gotovo nevidljiv u javnom prostoru. Vrijeme je da se to promijeni. Jezična ravnopravnost ne znači samo formalno priznanje već i priznanje tisuća ljudi u našoj državi s kojima dijelimo svakodnevicu. Ne možemo pričati o Romima u Hrvatskoj ako bajaški jezik poguramo pod tepih. Rješavanje pitanja statusa bajaškog jezika u Hrvatskoj treba biti prvi korak ka približavanju romskoj zajednici u našoj državi. Kad njihov većinski jezik bude priznat, imat ćemo temelje za izgradnju bojih politika i integracijskih inicijativa.
