Fokus ROMI.HR

Krajem 1950-ih, Italija je započela razvoj obrazovnog projekta za romske učenike, u kojem bi učitelji držali nastavu iz osnovnih predmeta, poput talijanskog jezika, povijesti, geografije, matematike i znanosti, dok su djecu također upoznavali s talijanskom kulturom. Glavni cilj bio je pomoći i potaknuti proces integracije između romske i neromske zajednice organiziranjem posebnih razreda samo za romsku djecu, a kasnije ih spajati u jedan razred zajedno s neromskom djecom.

Unatoč nekim očitim razlikama između običnih razreda i Lacio Drom razreda, učitelji i učenici sudjelovali su u aktivnosti koja je zapravo prilično uobičajena u školama diljem svijeta: školskim dnevnicima. Za tu svrhu, učitelji su učenicima nudili mogućnost pisanja malih tekstova i bilješki o određenim temama, poput Karnevala, ili o događajima koji se mogu dogoditi svakodnevno, poput igre, odlaska u školu i interakcije s drugima.

Ovo je drugi članak u seriji koja pruža prijevode tekstova iz tih školskih dnevnika, raspoređujući ih prema temama kojima se bave. Svi tekstovi i bilješke preuzeti su iz dva dnevnika, jednog iz 1971. i drugog iz 1984. godine, iz dva razreda koja su pohađala i romska i neromska djeca. Ideja ovih prijevoda je ponuditi perspektivu procesa integracije u školama kroz glasove i riječi djece, dok se istovremeno otkrivaju dijelovi svakodnevnog života romske djece i njihovih obitelji u to vrijeme.

Ovaj članak bavit će se kratkim uvidima u svakodnevni život romske djece s roditeljima, braćom i sestrama te rodbinom i susjedima. Uživajte u čitanju!

Nepotpisano

Danas moj tata prodaje svog konja čovjeku koji će ga odvesti kod mesara, a mesar će zaklati konja i napraviti dobro meso od njega. No, danas je taj čovjek rekao da više ne želi našeg konja jer već ima jednog, i zbog konja nismo mogli ići na more s ostatkom karavana. Kraj.

Moj posao iz snova

Moj posao iz snova je postati karnevalski zabavljač, jer sam već navikao na to i ako me netko odvoji od ringišpila, osjećam se loše, jer sam duboko nostalgičan. Kad odrastem, kupit ću auto-bumper karuzele i baš tako, postat ću bogat, oženit ću se i živjet ću sretno s mamom i suprugom. Ali nikad ne znaš što ti budućnost može donijeti: možda kad odrastem umrem i neću biti sretan ni s kim, ništa neću kupiti. Nadam se da neću umrijeti, jer ne želim rastužiti mamu, tatu i braću i sestre.

Torino, 21. svibnja 1971.

Dugo su sestre organizirale vjeronauk za mene, R. i P., i napokon smo jučer primili Potvrdu. Stigli smo u crkvu biskupovim autom, i primili Duha Svetoga. Kad smo se vratili na svoja mjesta, pričali smo i smijali se, a biskup je došao kraj nas i gledao nas ljutitim izrazom lica. Primili smo sakramentalni hostij, a kad je Misa završila, otišli smo. Na putu kući, sestre su nam dale mali paket s krunicom i malo čokolade. Kod kuće, nakon što sam pozdravio svoju obitelj, otvorio sam mali paket i zajedno smo jeli.

Utorak, 25. svibnja 1971.

Naša učiteljica je mislila da smo u Liguriji, ali umjesto toga bili smo u P., ponekad u B. i u S. A., a zatim smo se vratili u Torino da završimo nastavu u školi. Rekao sam učiteljici da je moja mala sestra S. dva puta slomila ruku, i da sam posjetio sestru učiteljice S. i pitao je za broj telefona, ali sam ga potom izgubio. Zahvaljujući ovom školskom dnevniku, želim poslati svoje želje S., mojoj najdražoj M. i ocu B. Najbolje želje svim mojim prijateljima i veliki poljupci!

Tekst 1 (23. veljače 1984.)

Moja rođakinja je otišla roditi u Chivasso, jer u Torinu nije imala sreće u prošlosti. Rodila je dijete koje se zove G. C. Kad sam otišao u bolnicu u Chivassu posjetiti svoju mlađu sestru R. koja je dobila gripu, upoznao sam i bebu koja ima puno crne kose.

Tekst 2 – Prunin (3. veljače 1984.)

Imam malog zeca po imenu Prunin, i zbog njega svako jutro uvijek kasnim za školski autobus. Prunin skriva tatine cipele, košulje i hlače, i svako jutro prije odlaska u školu moram ih pronaći, zbog čega kasnim, a gospođa koja nas prati se naljuti.

Tekst 3 – Motocikl (23. siječnja 1984.)

Vozim motocross od kada imam pet godina, a sada imam skoro 11. Kad utrkujem, idem u “La Loggia”, a nas je oko 22 koji imamo motocikle. Dvaput sam osvojio pehar. Moj motocikl je Cimati. Sljedeća utrka bit će sljedeće nedjelje. Jednom, tijekom utrke, jedno dijete je palo i slomilo obje noge.

Tekst 7 – Nepotpisano (28. veljače 1984.)

Imamo tri karavana, dva velika i jedan manji. Moji braća D. i G. žive u malom, dok moj drugi brat R. živi u jednom od dva veća karavana. Ja, sestra T., mlađi brat D. i roditelji svi živimo u drugom velikom karavanu. Karavan u kojem živim je najsređeniji, jer T. uvijek drži čistoću, dok braća ponekad ne održavaju svoje karavane urednima.

Tekst 11 – Nepotpisano (3. veljače 1984.)

S. i ja smo igrali nogomet, ali došao je njemački ovčar i pokušao probušiti našu loptu. Uhvatili smo loptu i pobjegli, ali pas nas je pratio i poškrabao mene po stražnjici, a S. po ruci. Vlasnik psa, koji je neka vrsta piridé, samo je gledao, umjesto da ga pozove natrag. S. i ja često krademo dijelove piridéovih auta, jer ih ne volimo.

Zima (20. siječnja 1984.)

B.: Zima je divna jer ima snijega.

B.: Nama je zima grozna, vrijeme je hladno, ne možeš oprati odjeću, svi moramo živjeti zajedno u karavanu.

F.: Zima je grozna, ne možeš voziti motor, hladno je.

Q.: Volim zimu jer je Božić.

R.: Ne volim zimu, u to vrijeme nema što raditi.