Fokus ROMI.HR

Godine 1965. gospodarstvo u Italiji bilo je u procvatu, zemlja je već počela učiti dinamiku funkcioniranja kao demokracija i republika, a svi su marljivo radili kako bi iza sebe ostavili razaranja i brutalnosti Drugog svjetskog rata i fašizma. Rimokatolička Crkva i dalje je imala velik utjecaj na zemlju, ne samo na unutarnju politiku Italije, nego i kroz vrlo aktivnu društvenu ulogu, nastojeći poboljšati životne uvjete svih pojedinaca, osobito onih koji su živjeli u siromaštvu ili su imali manje mogućnosti za pristup visokom obrazovanju.

Tijekom Drugog svjetskog rata Romi su bili izloženi vrlo teškom postupanju od strane fašističkih vlasti, uključujući internaciju, neka ubojstva, a mnogi su završili u koncentracijskim ili radnim logorima, gdje su trpjeli ozbiljne nestašice hrane koje su ponekad završavale izgladnjivanjem. Njihovi uvjeti stanovanja bili su neadekvatni, a često su bili žrtve različitih oblika fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Stoga su od 1945. do ranih 1960-ih Romi dijelili teškoće većine talijanskih građana, ali su uz to bili i žrtve rasističkog ponašanja i sustavne društvene isključenosti.

U tom kontekstu posebno je zanimljiva priča o razredima Lacio Drom. Početkom 1960-ih, predstavnici talijanske politike i sveučilišta, predvođeni jednom vjerskom organizacijom, pokušali su poboljšati životne uvjete romske djece osmišljavanjem posebne vrste nastave namijenjene uvođenju u talijanski jezik te podučavanju osnovnih znanja iz matematike, geometrije, prirodnih znanosti, povijesti i geografije.

Prvi tragovi razreda Lacio Drom mogu se pronaći između regije Trentino-Alto Adige na sjeveru Italije i Toskane u središnjem dijelu zemlje. Bruno Nicolini, svećenik odgovoran za provođenje crkvenih nastojanja da evangelizira Rome u Italiji, također kroz društveni aktivizam, prvi je razradio ovaj obrazovni program. Tako je 1965. Nicolini osnovao Opera Assistenza Nomadi (‘’Djelo za pomoć nomadima’’), kasnije preimenovano u Opera Nomadi, instituciju priznatu od strane talijanske države čiji je glavni cilj bio uključiti romske učenike u školovanje. Važno je napomenuti da ovaj obrazovni proces nije bio samo pružanje mogućnosti Romima da uče talijanski jezik ili više o talijanskoj povijesti; temeljni cilj bio je njihovo preobražavanje u kršćane tako što bi ih se najprije oblikovalo kao talijanske građane. Ukratko, Nicolinijeva ideja bila je evangelizirati romske obitelji tako da ih se potakne na interakciju s drugim talijanskim obiteljima koje su po definiciji bile kršćanske, osobito u vrijeme kada je Katolička Crkva još uvijek imala snažan utjecaj.

Godine 1965. Nicolinijeva organizacija Opera Nomadi počela je surađivati sa Sveučilištem u Padovi i talijanskim Ministarstvom javnog obrazovanja kako bi se razredi Lacio Drom otvorili diljem Italije. Već u prvoj godini projekta postojala su dva posebna razreda u Bolzanu na krajnjem sjeveru, a otvoreni su i novi – dva u Rimu, zatim u Pescari i Giulianovi Lido na srednjem Jadranu, u Reggio Emiliji i Modeni između sjevera i središta zemlje, te u Milanu i Trentu. U tim su gradovima već djelovali pojedinci povezani s organizacijom Opera Nomadi, pa je ondje bilo lakše uspostaviti prve razrede.

Prema osnivačkim sporazumima, primarni cilj ovih razreda bio je poticanje školovanja romske djece. Njihovo funkcioniranje uvelike je ovisilo o učiteljima, koji su morali redovito pohađati stručna usavršavanja kako bi raspravljali o pedagoškim pristupima poučavanju romske djece. Suradnici organizacije Opera Nomadi imali su ključnu ulogu u provedbi projekta jer su osiguravali da djeca doista pohađaju nastavu – brinuli su se o cijepljenju, pomagali romskim obiteljima pri dobivanju dozvola za parkiranje karavana, poticali roditelje da šalju djecu u školu te podizali svijest o integraciji i stereotipima među učiteljima i roditeljima neromske djece. Pojam „gagé“ Romi su koristili za označavanje osoba koje nisu dio romske zajednice, a taj su izraz preuzeli i učitelji kada su govorili o neromskim učenicima.

Sporazum između organizacije Opera Nomadi, Sveučilišta u Padovi i Ministarstva javnog obrazovanja također je definirao nastavne predmete i sadržaje koje su učitelji trebali podučavati. U usporedbi s „običnim“ razredima, Lacio Drom razredi bili su više usmjereni na praktičnu nego na teorijsku nastavu. Primjerice, nastava talijanskog jezika bila je usmjerena na to da učenici postanu funkcionalni i prilagođeni pojedinci, a ne toliko na upoznavanje talijanske kulture i društva. Slično tome, matematika je uključivala pisanje novčanih naloga i vježbe vezane uz korištenje novca.

Nastava prirodoslovlja obuhvaćala je osnovna znanja (poput flore i faune regija) te objašnjenja funkcioniranja kućanskih uređaja. Tijekom nastave povijesti učenici su učili o povijesti Roma i velikih drevnih civilizacija poput Egipćana, Grka i Rimljana. Zanimljivo je da je program uključivao i građanski odgoj, u kojem su učitelji objašnjavali uloge predsjednika Republike i Pape, razlike između republike i monarhije, funkcioniranje vlade i parlamenta te glavne odredbe talijanskog ustava. Geografija je bila najsličnija onoj u redovnim razredima, uz dodatak osnovnih znanja o Italiji te konkretnoj regiji i gradu u kojem su učenici boravili.

Šest godina nakon početka projekta, 1971., u Italiji je bilo 59 razreda Lacio Drom. U odnosu na 1965., projekt se proširio i na južni dio zemlje, koji je tada, kao i danas, bio znatno siromašniji od sjevernog i središnjeg dijela. Taj jaz između sjevera i juga djelomično objašnjava zašto je trebalo nekoliko godina da se razredi pojave u regijama poput Kalabrije i Basilicate, gdje su romske obitelji već dugo živjele.

Posebni razredi za romske učenike ostali su aktivni do kasnih 1970-ih, kada su rasprave među učiteljima i organizacijama koje su podržavale projekt počele ukazivati na njegove nedostatke i slabe rezultate, osobito zbog malog broja djece koja su redovito pohađala nastavu. Kao rješenje predloženo je ukidanje posebnih razreda i poticanje uključivanja romske djece u redovne razrede.

Ideja interakcije romske djece s ostalom djecom iz „talijanskih“ obitelji bila je važna za njihov razvoj kao učenika i kao pojedinaca. Zajednički rad i boravak s djecom različitih pozadina poticao je romsku djecu na učenje, komunikaciju i sklapanje novih prijateljstava. Istodobno su talijanska djeca upoznavala romsku kulturu i tradiciju, što je pomoglo u smanjenju predrasuda i stereotipa koji su u Italiji bili prilično rašireni.

Razredi Lacio Drom trajno su zatvoreni početkom 1980-ih, čime je okončan gotovo dvadesetogodišnji projekt s mješovitim rezultatima. Unatoč problemima u provedbi, proučavanje ovog pionirskog projekta iz razdoblja 1960-ih i 1980-ih može pomoći u pronalaženju novih ideja za unapređenje obrazovanja i kulturne integracije Roma u Italiji i diljem Europe.