Fokus ROMI.HR

Slavenski jezici utjecali su na sve razine romskog jezika: fonologiju (sustav glasova), leksikon (rječnik), morfologiju (strukturu riječi) i sintaksu (strukturu rečenice). Najočitiji, ali ujedno i najopsežniji utjecaj je leksički, stoga će se ovaj članak posvetiti upravo njemu.

Može se reći da je proučavanje utjecaja slavenskih jezika na romski započelo radom austro-slovenskog lingvista Franza Miklosicha „Die slavischen Elemente in den Mundarten der Zigeuner” (‘Slavenski elementi u govorima Cigana’, 1872.). Opisujući jezik Roma koji su živjeli na njemačkom teritoriju, otkrio je značajan broj posuđenica iz slavenskih jezika (srpskog, bugarskog, poljskog).

Prvo je važno napomenuti da zbog dugotrajnih kontakata između slavenskih i romskih jezika, kao i sličnosti među slavenskim jezicima, nije uvijek lako utvrditi iz kojeg je slavenskog jezika neka osobina posuđena. No, u isto vrijeme, te slojeve posuđenica često reflektiraju povijesne migracijske putove Roma i kulturne kontakte. Na primjer, sjevernoromski jezik u Rusiji očito sadrži riječi iz južnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika:

blato “močvara” (bugarski блато, blato);

vendzlo “čvor” (poljski węzeł).

U romskom jeziku često se susreću posuđenice kvantifikatora (posebnih riječi za izražavanje broja predmeta ili dijelova jednog predmeta) iz slavenskih jezika, kao što su: celo ‘cijeli’ (ruski целый/celyi, slovenski се̑l, poljski саɫу), dosta ‘dovoljno’ (hrvatski dosta, češki dost, ruski достаточно/dostatochno), para ‘par’ (češki páry, hrvatski par) i svako/vsako ‘svaki’ (srpski свако/svako, bjeloruski усялякі/us’al’aki). Primjerice, postoji izraz svako drom ‘svaki put’, koji je kontaminacija slavenskog svako i romskog drom ‘put’ (a možda i prilagodba sličnog izraza u južnoslavenskim jezicima).

U brojnim dijalektima romskog jezika nalaze se slavenske brojke; najčešća je riječ za “tisuću” (npr. slovenski tisȯ́ča, češki tisíc):

tysiące u litvanskom romskom;

tišic u istočnoslovenskom romskom.

Moderne lingviste posebno zanima prisutnost posuđenica iz slavenskih jezika u dijalektima romskog jezika koji su geografski udaljeni od slavenskih zemalja, kao što su Anglo-Romani i Welsh Romani (u Velikoj Britaniji), gdje se nalaze riječi poput dosta ‘dovoljno’, dzhamba ‘žaba’, mačka ‘mačka’.

Zbog velikog broja posuđenica, postavlja se pitanje njihove prilagodbe i implementacije u jezik. U mnogim slučajevima posuđene riječi zamjenjuju naslijeđene (izvorne) riječi, no postoje slučajevi kada se koriste obje riječi koje su nekada imale isto značenje (sinonimi), ali sada s promjenom značenja. Na primjer, mlada (riječ iz južnoslavenskih jezika) koristi se za “mladu” u srpskom kalderaš dijalektu, dok se izvorna bori koristi za “snaha”.

Što se tiče prilagodbe slavenskih riječi gramatici romskog jezika, postoje brojne poteškoće. Za razliku od slavenskih jezika, u romskom ne postoje tri roda imenica, nego samo dva, pa u nekoliko balkanskih dijalekata posuđenice muškog i srednjeg roda dobivaju muški nastavak: kridlos (muški) iz slovenskog krídl-o (srednji) “krilo”. Ženske imenice obično zadržavaju (ili rijetko dobivaju) nastavak -a, što je zajedničko slavenskim i romskim jezicima: ulica u slavenskim jezicima i u romskom.

Posebni indikatori često se koriste i za posuđene glagole. Primjer je južnoslovenski romski, gdje se glagolu dodaju sufiksi: sledoválinel (sufiksi –al- i –in-) iz slovenskog glagola sledovat’.

Zanimljiv način oblikovanja novih riječi u romskom jeziku je i kalka (calquing), što podrazumijeva doslovno prevođenje riječi. Na primjer, u slavenskim jezicima riječ “beskućnik” sastoji se od prefiksa “bez” i osnove “kuća”; u romskom jezik riječ je bikherengro, gdje bi znači “bez”, a kher “kuća”.

Zaključno, utjecaj slavenskih jezika na romski je značajan i višeslojan, što se očituje u svim razinama jezika, ali najviše u vokabularu. Dugotrajni kontakti između ovih jezičnih skupina rezultirali su brojnim posuđenicama, ne samo u leksiku, već i u gramatičkim strukturama povezanim s posuđenicama.