Fokus ROMI.HR
/
Source: rawpixel.com via Freepik Dugotrajna interakcija sa slavenskim jezicima ostavila je svoj trag na različitim aspektima romskog jezika, a istovremeno su se elementi romskog jezika probili i u slavenske jezike. Već nekoliko stoljeća znanstvenici proučavaju načine na koje su se ove dvije jezične skupine tijekom vremena ispreplele u pogledu zvukova i gramatičkih osobina. Ovaj članak posvećen je pregledu nekoliko značajki slavenskih jezika koje su zabilježene u romskim dijalektima.
Vrijedi započeti s time kako su slavenski jezici utjecali na fonetiku (sustav zvukova) romskog jezika. Jedna od glavnih posuđenih fonetskih osobina bila je palatalizacija suglasnika. U lingvistici, palatalizacija suglasnika označava način izgovora s jezikom bliže nepcu (“palatum”). Kao rezultat jezičnog kontakta, u nekim dijalektima romskog jezika k ispred samoglasnika e i i može se izgovarati kao kj. Također postoji i devoicing završnih suglasnika, što znači da se, na primjer, gad “košulja” izgovara [gat] umjesto [gad].
Sljedeća razina jezika, koja je bila izložena značajnim promjenama, jest morfologija (struktura riječi). Među najupadljivijim manifestacijama utjecaja slavenskih jezika mogu se primijetiti brojni posuđeni sufiksi i prefiksi:
sufiksi -ic(a) i –k(a), koji se koriste za označavanje umanjenice i kao oznaka ženskog roda: lurdica ‘žena vojnika’ od lurdo ‘vojnik’; khelitorka ‘plesačica’ od khelitori ‘plesač’;
prefiks pra- s značenjem ‘veliki’: istočnoslovenski romski prapapus ‘djed’ (veliki djed).
Govoreći o posuđenim afiksima, vrijedi spomenuti prefiks ni-, koji se u slavenskim jezicima koristi za negaciju (za usporedbu, češki nikdo, hrvatski nitko ‘nitko’). U dijalektima romskog jezika mogu se pronaći negativne zamjenice poput niko(n)/nikoj ‘nitko’, nik(h)aj ‘nigdje’, nikaring ‘nigdje’.
Većina slavenskih jezika nema kategoriju članka (posebna riječ ispred imenice koja označava govorimo li o nečemu specifičnom ili općem), izuzev makedonskog i bugarskog. Pod utjecajem slavenskih jezika, neki dijalekti romskog jezika ili potpuno gube član (npr. u Litvi, Latviji i Poljskoj), ili značajno smanjuju njegovu upotrebu: piravav dudali umjesto piravav e dudali ‘otvaram prozor’ (dijalekt Roma u Poljskoj).
Slavenski jezici utjecali su i na sustav stupnjevanja pridjeva u romskom jeziku, tj. izražavanje većeg ili manjeg stupnja osobine. U dijalektima romskog jezika na Balkanu, slavenski prefiks po- (npr. по-малък/po-malŭk u bugarskom) ponekad je zamijenio izvornu sufiksnu formu –eder-: feder ‘bolje’ može se zamijeniti oblikom polačho (prefiks po- + lačho ‘dobro’). U ruskom jeziku, sufiks -sh- (-ш-) često se koristi za tvorbu stupnjeva usporedbe, što je također utjecalo na romski jezik u ovom području; u nekim slučajevima, taj sufiks se pojavljuje u sjevernoromskom: miro ternedyrsho pšal ‘moj mlađi brat’ (ruski мой младший брат / moj mladshyj brat).
Među značajkama konstrukcije rečenice (u lingvistici sintaksa), možemo istaknuti zanimljivu pojavu u nekim dijalektima, povezana s utjecajem južnoslavenskih jezika. U tim jezicima, imperativ u trećem licu jednine (on, ona, ono) izražava se česticom neka (primjer iz hrvatskog jezika - neka dođe!). U jeziku Roma u ovom području zabilježena je slična konstrukcija - nek avel! ‘neka dođe!’.
Dugotrajna interakcija Roma sa slavenskim narodima rezultirala je promjenama u različitim aspektima jezika, od pojave novih zvukova do transformacija u konstrukciji rečenica. Ovaj članak prikazuje samo mali dio značajki romskih dijalekata koje su se pojavile kao rezultat stoljetne interakcije s okolnim jezicima. Od regije do regije, te se značajke značajno razlikuju, što je posljedica utjecaja različitih jezičnih sredina.
Povratak na Fokus
