Fokus ROMI.HR

Nakon dolaska u Italiju 1422. godine, Romi su se postupno počeli integrirati u talijansko društvo, u dugotrajnom procesu obilježenom diskriminatornim politikama. Međutim, migracije Roma nisu stale prije nekoliko stoljeća: naprotiv, mnogi su se doselili u Italiju tijekom 1990-ih s Balkanskog poluotoka, osobito iz zemalja poput Bosne i Hercegovine, Kosova i Rumunjske.

Kada danas promatramo Rome, najpogođeniji su upravo oni koji pripadaju tim skupinama. Naime, bez obzira na to na koji se aspekt analize usmjerimo (stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje…), jasno se vidi da su te zajednice i dalje izrazito diskriminirane te da do sada nije bilo sveobuhvatne intervencije talijanskih vlasti koja bi Rome izvukla iz nepovoljnog položaja.

Postoji još jedan aspekt koji nije bio obrađen u ovoj seriji tekstova o životu Roma u Italiji, a to je njihovo sudjelovanje u političkim procesima zemlje. Budući da se političko sudjelovanje često ističe kao jedan od ključnih pokazatelja poštuju li se i promiču prava manjina, ne čudi postojanje velikog broja studija, uključujući i vrlo recentne, posvećenih toj temi. Kako bi se istražile različite značajke koje potiču ili obeshrabruju političko sudjelovanje Roma u Italiji, glavni izvor je članak Antonija Ciniera iz 2024. godine pod naslovom The Political Action of Roma and Sinti Groups in Italy (L’azione politica dei gruppi rom e sinti in Italia), budući da je autor proveo detaljnu analizu kombinirajući znanstvenu rigoroznost i pristupačan stil koji potiče građane na dublje razumijevanje teme.

Prema Cinieru, prvi pristup talijanskih institucija bio je usmjeren na osnivanje savjetodavnih tijela čija je svrha bila poticanje rasprave među organizacijama i akterima uključenima u borbu protiv anticiganizma i u promicanje integracije Roma u zajednice u kojima žive. Ovaj promotivni pristup bio je snažno pod utjecajem međunarodnih preporuka i multikulturalnih dokumenata koje su usvojile organizacije poput Europske unije, Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda, koji su, međutim, često zanemarivali formalno priznavanje romskog nacionalnog identiteta. Taj nedostatak priznanja može se objasniti različitim čimbenicima: prvo, činjenicom da Romi nisu vezani uz određenu državu, za razliku od većine manjina; drugo, time što među Romima u različitim zemljama često postoji slaba međusobna povezanost; i treće, činjenicom da su, ovisno o zemlji i provedenim politikama, pojedine romske zajednice razvile različite, ponekad i međusobno suprotstavljene identitete.

Zbog svih tih čimbenika, autor zaključuje da su raniji pokušaji talijanskih političara i aktivista bili manje učinkoviti nego što se očekivalo. Osim toga, kolektivne akcije usmjerene na ostvarivanje univerzalnih prava Roma bile su relativno malog opsega te su privlačile vrlo malo pozornosti javnosti.

S obzirom na takvu pozadinu, političko sudjelovanje Roma u Italiji uglavnom se ostvarivalo kroz udruge, čije je osnivanje zapravo relativno novijeg datuma. Primjerice, Federazione rom e sinti insieme osnovana je tek 2008. godine, kada se dvadesetak manjih udruga udružilo kako bi bolje zastupale potrebe Roma. Međutim, taj pokušaj jedinstva bio je kratkotrajan: već 2009. godine došlo je do podjela te je, uz organizaciju aktivnu uglavnom na sjeveru Italije, osnovana i Federazione romanì, koja predstavlja Rome iz središnje i južne Italije.

Ove dvije organizacije razlikuju se ne samo geografski, već i po svojim političkim aktivnostima. Federazione rom e sinti insieme sudjelovala je u izradi prijedloga zakona u talijanskom parlamentu s ciljem zaštite i izjednačavanja prava Roma, dok se Federazione romanì više fokusirala na izmjene Zakona 482/1999 kako bi se romski jezik uvrstio među zakonom zaštićene manjinske jezike. Stoga se može zaključiti da prva organizacija ima širi pristup zastupljenosti Roma, dok druga više naglašava pitanja poput kulture i univerzalnih prava, uključujući pravo na stanovanje, rad ili obitelj.

U novije vrijeme dvije organizacije predvođene Romima ističu se kao ključni akteri u zagovaranju boljih životnih uvjeta: Kethane - Insieme - rom e sinti per l’Italia i Unione delle comunità romanes italiane (UCRI). Obje organizacije snažno naglašavaju izgradnju identiteta, borbu protiv diskriminacije i priznanje romske kulture.

Ipak, valja istaknuti da je razina političkog sudjelovanja Roma općenito prilično niska, ponajviše zbog niske razine pismenosti i nedovoljnog poznavanja talijanskog jezika. Unatoč tome, postoje pokušaji promjene takvog stanja: primjerice, 2020. godine u Abruzzu je osnovana romska politička stranka Mistipe, čiji su ciljevi zastupanje Roma, priznavanje romskog jezika i povećanje društvene i obrazovne uključenosti. Još jedna važna inicijativa dogodila se tijekom izbora za Europski parlament 2024., kada je organizacija Kethane, u suradnji s inicijativom Roma for Democracy, dovela kandidate u romska naselja diljem Italije kako bi potaknula sudjelovanje Roma u političkom životu.

Osim takvih primjera, rijetki su slučajevi kandidatura Roma na izborima. Jedan od poznatijih dogodio se 2019. godine, kada su se supružnici Ligia i Dainef Tomescu kandidirali za gradsko vijeće u Bariju. Iako su bili poznati po svom aktivizmu, nisu izabrani, a njihova kandidatura izazvala je negativne reakcije i uvrede na društvenim mrežama.

Općenito, ovaj tekst potvrđuje ono što je već bilo vidljivo kroz cijelu seriju: uvjeti života Roma u Italiji i dalje su daleko od zadovoljavajućih; potrebno je uzeti u obzir brojne međusobno povezane aspekte njihovih života; te nijedan značajan napredak nije moguć bez političke volje, međusobnog razumijevanja i koordiniranog djelovanja svih uključenih aktera.