Fokus ROMI.HR

Jedna od velikih etničkih grupa koja živi u Azerbejdžanu su Romi. Procjenjuje se da ih u Azerbejdžanu ima oko 20.000 do 25.000, ali nema preciznih statistika o njihovim radnim i socijalnim uslovima. Nakon sticanja nezavisnosti, Azerbejdžan se suočio s problemima registracije Roma, a neki su i dalje koristili sovjetske pasoše. Mnogi Romi danas obraćaju pažnju na lične karte svoje djece kako bi mogli primati socijalnu pomoć i dječje dodatke, jer Romi bez zvanične registracije isključeni su iz zdravstvenih i obrazovnih usluga.

Ne samo u periodu nezavisnosti, već i tokom sovjetskog doba, teritorije Jevlakha, Agstafe i Gaza ha su bile mjesta naseljenja nomadskih romskih grupa u Azerbejdžanu. Većina njih ima prebivališta i male kuće u tim regijama. Iako su odustali od nomadskog načina života još u sovjetsko doba, bave se prosjačenjem na različitim mjestima. Dakle, iako su registrovani u regionima poput Jevlakha, Agdasha, Barde, Zagatale, Agstafe i Gazakha, trenutno većinom iznajmljuju kuće u prigradskim područjima Bakua (Sabunču, Binagadi, Nasimi, Surahani). Kao i u drugim zemljama, mnoge romske porodice u Azerbejdžanu žive u malim kućama s proširenim porodicama. Posebno u ruralnim i prigradskim područjima, situacija romske zajednice izgleda izazovno. Nezdrava okolina, betonske kuće i nedostatak tekuće vode zbog neplaćenih računa doprinose teškoćama s kojima se suočavaju.

U Azerbejdžanu problem nezaposlenosti, koji je aktuelan za veliki dio stanovništva, nije zaobišao ni Rome. Iako je osnovni posao Roma prikupljanje sekundarnih sirovina i mobilnog metala, neki romski muškarci i dalje nastavljaju tradiciju limarstva, bakarstva i sitnih zanata. Dok su žene i djeca uključeni u prikupljanje i prodaju sekundarnih sirovina i limenki, mnogi se bave i prosjačenjem. Djeca koja izbjegavaju školovanje suočavaju se ne samo s radnom eksploatacijom, već i s ranim brakovima.

Danas je najveći problem Roma u Azerbejdžanu njihova nestabilnost, odsustvo zajednice i iskrivljenje tradicija. Dok Romi, čije su tradicije uglavnom zasnovane na muzici i plesu, imaju zajednice, teatre i muzičke centre u nekoliko zemalja, ove tradicije u Azerbejdžanu ne izlaze iz okvira prosjačenja, dječjeg rada i štetnih navika. Stereotipi i predrasude opstaju između Roma i društva. U takvoj situaciji društvo misli: „Neće se promijeniti; njihov način života je protiv naših normi i ne želimo s njima živjeti.“ S druge strane, Romi misle: „To je naša tradicija, ko će nam dati posao?“

Jedan od glavnih problema s kojima se Romi suočavaju je pitanje identiteta. U mnogim slučajevima Romi kriju svoj identitet i nazivaju se Kurdima. Razlog tome je što često nailaze na diskriminaciju jer ih društvo označava kao „qarači“. Romi koji govore dom jezik ne govore dobro azerbejdžanski. Prikupljeni folklorni materijal i analiza jezika pokazuju da ne postoji jedinstveni dijalekt doma, već svaki pojedinac govori u skladu s dijalektom regije u kojoj živi. Prihvatanje jezika, religije i običaja zemlje u kojoj žive su snažni faktori za asimilaciju jednog naroda. Uprkos tome, Romi su uspjeli sačuvati svoj način života i identitet.

Kamala Aghazade, predsjednica Azerbejdžanskog javnog saveza za djecu i osnivačica Centra za prihvat i reintegraciju djece, ističe da bi za pozitivne promjene Romi prvo trebali biti priznati kao etnička manjina u statistici, a zatim s njima trebaju biti sprovođeni državni programi.

Zaključno, Romi u Azerbejdžanu suočavaju se s višestrukim izazovima, uključujući pitanja registracije, socijalnih uslova i identiteta. Nedostatak preciznih statistika i teškoće u pristupu socijalnim uslugama doprinose njihovom marginaliziranom položaju. Očuvanje stereotipa i potreba za priznanjem Roma kao etničke manjine naglašavaju važnost sprovođenja ciljnih državnih programa za rješavanje njihovih potreba i podsticanje pozitivnih promjena.