Fokus ROMI.HR

Povijest Roma koji žive u Turskoj seže još u doba Bizantskog Carstva. Dr. Adrian Marsh, istraživač romskih studija iz Švedskog istraživačkog instituta u Istanbulu, navodi da korijeni Roma u Turskoj leže u zajednicama koje su se u Bizantu nazivale „Atsinganoi“ ili „Athinganoi“. Te su se zajednice bavile gatanjem, vještičarstvom, astrologijom i prihvaćale kršćanski dualizam.

U 7. stoljeću bizantski crkveni poglavar Teodor Balsamon spominje postojanje Roma u 61. kanonu, navodeći da su potpuno isključeni iz crkve zbog svojih djelatnosti i idolopoklonstva. Marie Theres Fögen, kao i mnogi drugi znanstvenici, smatra ove podatke o Bizantskim Romima točnima. Tu je skupinu, koju je pravoslavna crkva u 10. stoljeću kažnjavala i progonila, nazvala „herezom“. Poznato je i da su Romi u Bizantu plaćali vladaru posebni porez na glavu, tzv. „kephalition“. To pokazuje kako je diskriminacija Roma bila raširena već u to doba.

Ismail Altinöz navodi da je tijekom bizantskog razdoblja u romski jezik ušlo mnogo grčkih riječi, a čak i izraz „atsingan“ za Rome potječe iz tog jezičnog utjecaja. Isabel Fonseca, autorica knjige „Pokopaj me uspravno: Cigani i njihovo putovanje“, ističe kako pogrdni izrazi i diskriminacija prema Romima nisu nastali kasnije. Nazivanje Roma „Athinganima“ povezano je s time što su se narodi Atsinganoi bavili nepoželjnim poslovima, koji su kasnije pripisani Romima.

Jedna teorija tvrdi da su Jati, za koje se pretpostavlja da su povezani s Romima, pod pritiskom Arapa preseljeni iz Anazarve (Ain Zebra) u Bizant. Smatra se da su Jati, koji su imali veze s Armencima, migrirali iz Armenije u Anadoliju prije 1071. godine.

Tijekom kulturne renesanse Bizantskog Carstva povećava se broj zapisa o Romima. Izvori iz tog razdoblja sadrže i informacije o skupini nazvanoj „Egipćani“ („Aiguptoi“), poznatoj po svojim akrobatskim predstavama. Istraživač George C. Soulis navodi da su žene iz te skupine nazivane „Aiguptissas“, a oni koji su ih tražili ili s njima surađivali u vračanju i liječenju mogli su biti kažnjeni zatvorom do pet godina. Mnogi izvori sugeriraju da su i ti „Egipćani“ zapravo bili Romi.

U kasnijim razdobljima Romi se u zapisima Lionarda di Niccolo Friscobaldija (1384.) spominju pod nazivima „Romitoi“ ili „Romiti“. „Romiti“ znači „djeca naroda koji vlada Rimom“.

Informacije o migracijama Roma u Anadoliju u tom razdoblju su oskudne, osobito kada je riječ o skupinama Dom i Lom. Pretpostavlja se da je razlog tomu što su u središtu pozornosti tada bile bizantske borbe sa Seldžucima i Turkmenima. Iako postoje dokazi o prisutnosti Roma u prijestolnici Bizanta, nema konkretnih podataka za područja Male Azije (Anadolije) u vrijeme kada su Bizantinci pretrpjeli poraze u bitkama kod Malazgirta (1071.) i Miriocefalona. Međutim, Matej iz Edese (Urfa), armenski povjesničar, piše o bijedi u Bizantu, prosjačenju stanovništva, te o Arapima, Turcima, Perzijancima i „istočnjacima“, za koje se vjeruje da označavaju Rome i Dom skupine.

Veće migracije Roma općenito se, prema istraživačima, odvijaju između 5. i 11. stoljeća. Povezanost Roma i Turaka podudara se s razdobljem Seldžučkog Carstva, koje je vladalo Anadolijom više od jednog stoljeća. Romi su migrirali u tri glavna pravca:

Prva grana uključuje romsku skupinu Rom, koja se najprije naselila u Maloj Aziji i na Balkanu, a zatim u srednjoj i zapadnoj Europi. Romi su Anadoliju doživljavali kao ulaz u Europu.

Druga grana obuhvaća Dom skupinu smještenu na Bliskom istoku – uključujući Siriju, Egipat i Tursku – koja se kretala jugozapadno. Domi su ogranak Roma na Bliskom istoku, a prema povjesničarima stigli su početkom 11. stoljeća u jugoistočna turska područja (Diyarbakir, Antakya, Mardin).

Treća grana, poznata kao Lom, migrirala je prema sjeveru i naselila se na južnim područjima Kavkaza – uključujući Armeniju, Gruziju, Iran i Srednju Aziju. Lomi, čije su podrijetlo i danas nejasni, nazivaju se i Poša, a za razliku od Roma, vjeruje se da su ostali u istočnoj Anadoliji tijekom Seldžučkog i Osmanskog razdoblja, umjesto da su se kretali prema zapadu.

Ovi različiti pravci migracija i njihove povijesti doveli su do vjerskih, jezičnih i profesionalnih razlika među skupinama. Dodatno, neke romske skupine stigle su u Anadoliju preko Afganistana i Irana u 9. i 10. stoljeću te su se ondje nastanile. Prema Donaldu Kenricku, prvi zabilježeni dolazak Roma u Istanbul datira iz 1051. godine.

U 15. stoljeću Osmansko Carstvo, koje je nastalo kao jedno od bejlikata nakon pada Seldžuka u 12. stoljeću, već je bilo veliko carstvo. S padom Carigrada 1453. godine, Bizant je nestao, a Osmanlije su popisale cjelokupno stanovništvo na osvojenim područjima, uključujući Rome. Međutim, diskriminacija Roma nastavila se i tijekom osmanskog razdoblja.