Fokus ROMI.HR

Neki od ovih pojmova uopće nisu novi, poput pojma rasizma, koji se raspravlja već od sredine 1800-ih kao izravna posljedica kolonijalnog pristupa europskih sila prema afričkim, azijskim i južnoameričkim zemljama, što je rezultiralo ropstvom crnog stanovništva. Slično tome, stalna prisutnost mržnje prema Židovima, koja je dosegnula tragični vrhunac genocidom koji su počinili nacisti pod vodstvom Adolfa Hitlera, prisilila je znanstvenike iz različitih disciplina da se suoče s prisutnošću antisemitizma u različitim dijelovima svijeta.

Svi bismo znali što je rasizam i vjerojatno bismo mogli prepoznati rasističko ili antisemitsko ponašanje kada se ono dogodi pred našim očima. Međutim, pojava i širenje društvenih mreža, online foruma i – šire gledano – web stranica koje omogućuju korisnicima anonimno djelovanje, učinili su mnoge svjesnima koliko je mržnja prisutna u društvu i u kojim se sve oblicima može pojaviti.

Posljednja dva desetljeća zabilježila su intenzivan rast broja istraživača koji su pokušavali dati imena i definicije tim pojavama, s nekoliko ciljeva: prvo, preciznije okvirno opisati te događaje; drugo, uvesti pravne okvire za kažnjavanje takvih djela; i treće, omogućiti napredak u istraživanjima kroz usporedive standarde i podatke na globalnoj razini.

Međutim, ova namjera – iako briljantna i potrebna – ubrzo se suočila s oštrom realnošću: gotovo je nemoguće doći do univerzalnih definicija ponašanja i djela povezanih s mržnjom, jer bi takve definicije vjerojatno previše generalizirale, zanemarujući mnoge specifične aspekte (povijesne, društvene i kontekstualne) koji su zapravo ključni za procjenu pojavljuje li se mržnja u određenom slučaju ili ne.

Primjerice, znanstvenici su uspjeli postići dogovor samo oko tri temeljna kriterija koja se obično pojavljuju kod govora mržnje, ali ne i o njihovoj preciznoj definiciji. Na temelju primjera prikupljenih online i u stvarnim razgovorima, govor mržnje obično karakteriziraju:

Namjera (Intent): Govornik želi nanijeti štetu ili djelovati s lošim namjerama, obično ciljajući grupu ili pojedinca kao člana te grupe zbog nekih osobina poput rase, etniciteta, religije, spola, seksualne orijentacije itd. Problem prepoznavanja namjere je što ponekad govornik može svjesno prikriti ili zamagliti svoju namjeru, što otežava njezino potpuno prepoznavanje.

Posljedice (Impact): Riječi mogu prouzročiti fizičku i emocionalnu štetu, fizičko nasilje ili narušiti odnose žrtava s drugim ljudima, utječući na njihov privatni i profesionalni život. Ako je pojedinac ili grupa kontinuirano izložena govoru mržnje, njihov život može postati strukturno pogođen mržnjom, a nuspojave mržnje mogu se prenositi kroz generacije.

Sadržaj (Content): Najviše raspravljani element, jer neki znanstvenici smatraju da bilo što može predstavljati govor mržnje ako je izrečeno s namjerom poticanja mržnje. Drugi pak tvrde da poruka mora otvoreno promicati rasnu inferiornost, stigmatizaciju, dehumanizaciju, progon i nasilje da bi se smatrala govorom mržnje.

Govor mržnje često ima tragične posljedice za žrtve. U ekstremnim slučajevima, govor mržnje može prerasti u zločin iz mržnje. Međutim, iz pravne i akademske perspektive, problemi s definiranjem govora mržnje postaju još izraženiji. Nedostatak općeprihvaćene definicije otežava standardiziran pristup zaštiti žrtava u različitim dijelovima svijeta. Zbog toga je Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (OSCE/ODIHR) predložio opću definiciju zločina iz mržnje kao „kaznena djela počinjena s motivom pristranosti“.

Proučavajući ovu definiciju, jasno je zašto je teško postići univerzalnu definiciju zločina iz mržnje: riječ mržnja je nejasna i neprecizna te se mora zamijeniti konkretnijim terminima poput „prejudicij“, „neprijateljstva“ ili – u definiciji OSCE/ODIHR-a – „pristranosti“.

Ipak, postoji nepisani konsenzus među znanstvenicima da definicije zločina iz mržnje trebaju uključivati otvoreno osuditi nasilnu diskriminaciju i one koji je provode. Budući da zločini ciljaju cijelu grupu, potreban je holistički odgovor društva. Dakle, neke definicijske granice treba odrediti: na primjer, zločin iz mržnje trebao bi uključivati već kazneno djelo (po nacionalnom zakonodavstvu) počinjeno uz dodatnu prisutnost namjere iz mržnje. Također, definicija bi trebala jasno navesti koje grupe trebaju biti zaštićene.

Govor mržnje i zločini iz mržnje često počivaju na rasnoj osnovi. Rasizam je diskriminirajuća ideologija koja stoljećima opterećuje ljudsku povijest, zasnovana na uvjerenju da su neke grupe prirodno superiorne drugima. Grupe koje se smatraju „superiornima“ tretiraju se kao punopravni ljudi čija prava treba poštivati i čiji identitet treba priznati, dok se oni koji se klasificiraju kao „inferiorni“ tretiraju kao polu-ljudi. Rasizam se može manifestirati različito ovisno o povijesnom i geografskom kontekstu. Osim boje kože, osnovni markeri rasističkih napada mogu uključivati etnicitet, jezik, kulturu i religiju.

U Europi su neki narodi povijesno bili izloženi većem rasizmu i mržnji. Najpoznatiji primjer je antisemitizam, no ni za njega ne postoji univerzalna definicija. U većini slučajeva antisemitizam uključuje verbalno i fizičko ispoljavanje mržnje prema Židovima, zajedno s neprijateljstvom, predrasudama i diskriminacijom. Godine 2016. Međunarodno partnerstvo za sjećanje na holokaust (IHRA) usvojilo je radnu definiciju koja nije pravno obvezujuća: „Određena percepcija Židova, koja se može izraziti kao mržnja prema Židovima. Retorički i fizički oblici antisemitizma usmjereni su prema židovskim ili ne-židovskim pojedincima i/ili njihovoj imovini, prema židovskim zajednicama i vjerskim institucijama.“ Definicija je popraćena primjerima ponašanja koja mogu biti antisemitistička, ali služi kao smjernica, a ne univerzalna pravna norma.

Sličan obrazac može se primijeniti na anti-ciganizam, rasistički odnos koji prikazuje Rome kao inferiornu, gotovo neljudsku skupinu. Ni za anti-ciganizam ne postoji široko prihvaćena definicija, no znanstvenici se slažu da je dehumanizacija Roma ključna. Romi se često prikazuju kao djetinjasta bića ili, u ekstremu, poput divljih životinja, što ima ozbiljne posljedice: socijalno su isključeni, odbijeni od većinskog društva, a ponekad skrivaju svoje korijene i kulturu kako bi bili prihvaćeni, gubeći pritom nacionalni (etnički) identitet.

Razumijevanje i borba protiv mržnje zahtijevaju priznavanje njezine složenosti i različitih oblika, od rasizma do antisemitizma i anti-ciganizma. Iako su nastojanja da se definira govor mržnje i zločini iz mržnje porasla, nedostatak univerzalnih definicija i dalje predstavlja veliki problem. Ipak, prepoznavanje zajedničkih elemenata – namjere, posljedica i dehumanizirajućeg sadržaja – može pomoći u vođenju pravnih, akademskih i društvenih reakcija. Za učinkovitu borbu protiv mržnje potrebno je uravnotežiti potrebu za jasnim okvirima i osjetljivost prema povijesnim i kulturnim kontekstima.