Vijesti ROMI.HR

7.8 milijardi. Prema UN-u to je ukupan broj stanovnika koji trenutačno žive na Zemlji. Nezamisliv broj.

To izgleda još impresivnije budući da je prema procjenama istraživača globalno stanovništvo doseglo milijardu tek početkom 19. stoljeća. Ako se ovaj trend nastavi, 2050. godine na Zemlji bi moglo živjeti 10 milijardi ljudi.

Evolucija globalnog stanovništva kreće u različitim smjerovima i ima specifične karakteristike ovisno o području. Od Afrike u kojoj je 46% stanovništva mlađe od 15 godina, do Južne Europe, uključujući Hrvatsku, u kojoj 23% stanovnika imaju najmanje 65 godina, perspektive i izazovi se značajno razlikuju.

U Europi, Sjevernoj Americi i nekoliko drugih zemalja poput Kine, starenje stanovništva smatra se rizikom za gospodarstvo jer se odvija brže nego rast radne snage. S druge strane, zemlje s brzim demografskim razvojem ne uspjevaju uvijek zadovoljiti potrebe mladih ljudi kako bi osigurale njihovu uspješnu integraciju u ekonomiju i svakodnevni život.

Kako bi odgovorile na ove izazove, vlasti različitih zemalja pokušavaju regulirati rast stanovništva koristeći različite mjere. Od davnih vremena kontrola stope nataliteta bila je izazov za vlasti i intelektualce. Rimski car August, grčki filozofi Platon i Aristotel, pape ili ekonomisti poput Adama Smitha, odnosno najistaknutije ličnosti u povijesti razmišljali su o tome kako regulirati rast stanovništva. Na primjer, neke vlade su pokušavale povećati stopu rađanja kriminalizacijom celibata, dok su druge promovirale kontracepcijske metode, odnosno nevinost kako bi kontrolirale rast stanovništva.

Korjene današnje demografske politike sežu još u renesansu. Tada su vlade većine zemalja u Europi smatrale stanovništvo važnim “alatom“ u borbi protiv svojih neprijatelja. Od tada se politika usmjerena na povećanje nataliteta jako proširila, budući da su je podržavali intelektualci poput Machiavellija u njegovom poznatom djelu Vladar. Tokom narednih stoljeća zastupnici teorije merkantilizma su isticali važnost brojnog stanovništva kako bi se osigurao uspješni razvoj ekonomije. Nakon Francuske revolucije, nova vlast potaknuta svojim nacionalističkim uvjerenjima promicala je politiku usmjerenu na povećanje nataliteta kako bi osigurala da vojska stalno ima nove vojnike.

Nekoliko godina kasnije, odnosno 1798. godine, u Engleskoj, svećenik Thomas Robert Malthus napisao je Esej o načelima stanovništva. U svojoj knjizi tvrdio je da stanovništvo raste eksponencijalno, dok resursi to ne prate. Tri vrste prepreka onemogućavaju rast stanovništva na način koji ne bi dodatno opterećivao resurse: "moralna ograničenja", "porok" i "nesreća". Prema Thomasu Robertu Malthusu ljudi bi se trebali moralno suzdržati od toga da imaju previše djece kako bi izbjegli nesreću. Iako nije direktno zagovarao politiku usmjerenu na smanjenje nataliteta, snažno je kritizirao praksu poticanja siromašnih na rađanje djece kroz davanje socijalne pomoći. Također je osuđivao korištenje metoda kontracepcije, koje je smatrao "porokom".

Njegove ideje su se ubrzo pretvorile u ideologiju koja je postala rasprostranjena i koja je imala za cilj kontrolu rađanja. Očito je da su se ideologije utemeljene na suprotnom poimanju svijeta prilagođavale i još uvijek prilagođavaju svoju politiku usmjerenu na usporavanje rasta stanovništva u skladu s Malthusovom teorijom. U 19. stoljeću neki anarhisti su predlagali smanjenje broja stanovnika kako bi se izbjeglo da se proleteri iskorištavaju za ratove i izrabljivanje. Danas se nekoliko radikalnih ekologa zalaže za smanjenje ili čak nestanak čovječanstva kako bi se poboljšala dobrobit Zemlje.

Najpoznatiji primjer Malthusove politike je kineska politika jednog djeteta koju je Deng Xiaoping provodio 1980-ih godina.  Slijedeći politiku Mao Ce-tunga koja je poticala obitelje da imaju što više djece, stanovništvo Kine je brzo raslo, i upravo ovaj trend su Maovi nasljednici odlučili promijeniti. Međutim, politika jednog djeteta pokazala se katastrofom. Na selu su mnoge žene bile prisiljene na pobočaj kada bi se saznalo da je dijete ženskog spola. Zbog obitelji, tradicija i ekonomskih razloga prednost se davala rađanju dječaka. To je rezultiralo strašnim traumama za majke kao i zdravstvenim problemima zbog loših uvjeta u kojima su se obavljali pobačaji. Što se tiče demografije, posljedica politike jednog djeteta je spolna neravnoteža opće populacije, odnosno manjak žena u odnosu na broj muškarca, te društveni problemi koje ova neravnoteža uzrokuje. Pokušavajući riješiti ovaj problem, kineske vlasti su ubrzo dozvolile roditeljima iz ruralnih područja imati drugo dijete ako je prvo djete koje se rodilo ženskog spola. 2015. godine, zbog starenja stanovništva, vlada je dozvolila svim građanjima Kine imati dvoje djece, a od 2021. godine – troje djece. U današnje vrijeme se posljedice politike jednog djeteta još uvijek osjećaju u veliko mjeri.

Malthusove ideje, povezane s Darwinovom teorijom evolucije, također su otvorile put eugeničkoj teoriji, tj. selekciji ljudi na osnovi određenih kriterija. Ove teorije će kasnije rezultirati ubojstvima ljudi na temelju rasne, etničke, vjerske, klasne ili spolne pripadnosti. U određenim slučajevima ove teorije su se također primjenjivale prema osobama s invaliditetom. Vrlo rasprostranjene od kraja 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, eugeničke politike pokazale su se katastrofom za mnoge manjine, uključujući Rome.

Kad razmišljamo o eugeničkoj politici, prvo što pada na pamet je nacizam. Mit o stvaranju "čistih Arijaca" koji je širio Hitler i njegov totalitarni režim rezultirao je nebrojenim zločinima poput genocida nad Židovima, Romima, Slavenima i drugima. Meta zločinačke politike nacista postale su osobe s invaliditetom i homoseksualci. Zakoni o prisilnoj sterilizaciji ljudi s mentalnim poteškoćama, gluhih i slijepih donijeti su 1933. godine. Otprilike 400 000 Nijemaca i drugih građana Njemačke postali su žrtve takvih zakona.

Ne samo nacisti nego i drugi režimi provodili su eugeničke politike poput prisilne sterilizacije. Kanada i Sjedinjene Američke Države provodile su prisilnu sterilizaciju osoba s invaliditetom čak i prije Njemačke, odnosno početkom 20. stoljeća. Kanada je provodila ove sramotne politike sve do nedavno. Praksa prisilne sterilizacije osoba s invaliditetom je službeno ukinuta tek 2018. godine. Štoviše, Indijanci su bili natprosječno zastupljeni među onima koji su bili podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji, što govori o rasnoj pristranosti.

U posljednje vrijeme masovne prisilne sterilizacije provodile su se u nekoliko zemalja uz pomoć međunarodnih i nevladinih organizacija, kroz programe planiranja obitelji. Ovi programi su finacirani stranim sredstvima. U Indiji su 1970. godine Indira Gandhi i njezin sin Sanjay Gandhi uspostavili politiku podržanu od strane Švedske vladine agencije za razvojnu suradnju (SIDA) koja je rezultirala sterilizacijom 6,2 milijuna ljudi, bilo silom ili u zamjenu za novac. Peruanska vlada je 1990-ih godina prisilila mnoge Indijanke na sterilizaciju predstavljajući ovu politiku kao Plan za javno zdravlje. Indijankama je dato 36 milijuna dolara od USAID-a i sredstva od Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda.

U Europi su Romi bili i još uvijek su na meti takvih neljudskih politika u nizu zemalja. Prema izvještaju slovačkog pučkog pravobranitelja iz 2005. godine, Čehoslovačka je sterilizirala Romkinje u zamjenu za novčanu naknadu između 1973. i 1990. godine. Europski sud za ljudska prava je 2009., 2011. i 2012. godine proglasio Čehoslovačku krivom za sterilizaciju Romkinja bez njihovog pristanka tokom poroda.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana stanovništva potrebno se osvrnuti na posljedice demografske politike koja se temelji na Malthusovoj teoriji. Rast stanovništva mogao bi izazvati strah u svijetu u kojem je tema zaštite okoliša sve više i više prioritet. Međutim, prakse poput prisilne sterilizacije koje se temelje na eugeničkoj teoriji i koje imaju za cilj smanjenje broja stanovništva neprihvatljive su. Takve prakse gotovo uvijek dovode do diskriminacije. Prema  Matthewu Connellyju jedini pouzdan i pošten način smanjenja nataliteta je razvoj zemlje i bolje obrazovanje pojedinaca, posebno žena.

7.8 billion. That is the current number of individuals on Earth according to the UN. An inconceivable number for one’s mind.

It is all the more impressive as the population on the globe reached the billion only at the beginning of the 19th century according to estimations of researchers. If the trend is being confirmed, 10 billion humans could live on the planet in 2050.

In general, the evolution of the population worldwide follows very different trends and has specific characteristics depending on the area. From the young Africa where 46% of the population is under 15 years old, to the old South Europe – including Croatia – where 23% of the inhabitants are at least 65, future perspectives and challenges are completely divergent.

In Europe, North America, and several other countries like China, population aging is seen as a risk for the economy as the workforce is not following the increase of old-age dependency. On the other side, countries with rapid demographic growth are often struggling to fulfill the needs of the youth to ensure its successful integration in the economy and everyday life.

To answer these challenges, policies aiming at regulating the population have been used by all kinds of authorities. Since Ancient Times, control of birthrate has been an issue for the authorities and intellectuals. Emperor Augustus in the Roman Empire, the Greek philosophers Plato and Aristotle, the Catholic Popes, or economists such as Adam Smith, the most important figures of History have been thinking about how to regulate the population. For example, some governments tried to increase the birthrate by criminalizing celibacy while others preferred to encourage contraceptive methods and chastity to control the population growth.

The current understanding of demographic policy started with Renaissance. Back then, most governments in Europe considered an important population as a necessary source of power against their enemies. Thus, natalist policies became the norm, supported by intellectuals like Machiavel in The Prince. In the following centuries, mercantilist thinkers stressed the importance of a numerous population to ensure a prosperous economy. Following the French Revolution, the new authorities driven by their nationalist belief promoted a natalist policy to ensure that the Army would not lack soldiers.

A few years later, in England, precisely in 1798, the cleric Thomas Robert Malthus wrote An Essay on the Principle of Population. In this book, he claimed that the population grows on an exponential basis while resources do not progress that fast. Three categories of obstacles limit the growth of the population to keep it tied to the amount of resources: moral restraint, vice, and misfortune. According to him, individuals should morally restrain themselves not to have too many children in order to avoid misfortune. If not advocating for public policies to reduce the birthrate, he strongly criticized social assistance for encouraging poor people to have children. He also condemned contraceptive methods, which he qualified as “vice”.

His ideas soon became a widespread ideology aiming at limiting the population. It is noticeable that ideologies based on opposite comprehension of the world adapted and still adapt their antinatalist policy based on Malthus theory. In the 19th century, some anarchists wanted to reduce the population to avoid the proletariat being used for wars and exploitation. Nowadays, several radical ecologists advocate for the decrease – or even the disappearance – of Humanity to improve the well-being of the planet.

The most well-known example of a Malthusian policy is with no doubt the one-child policy implemented in China by Deng Xiaoping in the 1980s. Following Mao's policy encouraging families to have as many children as possible, the population was growing quickly, a trend that Mao's successors decided to reverse. However, the one-child policy proved to be a disaster. In the countryside, many women were pressured to abort when expecting a girl. Family, traditions, and economic incentives prioritized having a boy. This led to terrible traumas for the mothers, and sometimes health problems due to bad conditions of abortion. Regarding demography, it caused a deficit of women compared to men, with all the social problems it implies. In an attempt to tackle this issue, the authorities soon authorized parents from rural regions to have a second child when the first one was a daughter. In 2015, afraid of the aging of the population, the government decided to allow everyone to have two children, and even three since 2021. Nowadays, the consequences of the one-child policy are still heavily affecting China.

Malthus’ ideas, linked with Darwin’s evolution theory, would also pave the way for eugenic ideas, i.e. the selection of humans based on criteria. These theories would later cause killings of people based on racial, ethnic, religious, class, or sex belonging. It also targeted people with disabilities in some cases. Highly popular between the end of the 19th century and the end of the Second World War, eugenic policies proved to be devastating for many minorities, including Roma.

When thinking about eugenic policy, the first example coming to mind is Nazism. The myth of creating a pure human of “Aryan race” led Hitler and his totalitarian regime to commit uncountable crimes like the genocide against Jews, Roma, Slavs, and others. In their madness, Nazis also targeted people with disabilities and homosexuals. Several laws on the forced sterilization of mentally ill, deaf, or blind persons were voted as soon as 1933. Approximately 400 000 Germans and other citizens of Germany were victims of this practice.

However, over regimes also used eugenic policies such as forced sterilization. Canada and the United States implemented forced sterilization of people with disabilities even before Germany, at the beginning of the 20th century. These shameful practices were conducted until very recently in Canada, as it officially ended only in 2018. Moreover, Native Americans were overrepresented among individuals who experienced forced sterilization, showing a racist bias in the process.

Recently, mass forced sterilizations have been conducted in several countries with foreign funds, and the help of international organizations as well as NGOs through familial planning. In India, in the 1970s, Indira Gandhi and her son Sanjay Gandhi established a policy supported by the Swedish International Development Authority which caused the sterilization of 6,2 million individuals, either by force or in exchange for money. In the 1990s, in Peru, the government forced many Native American women to be sterilized in a policy presented as a Public Health Plan. The last received 36 million dollars from the USAID and funds from the United Nations Population Fund.

In Europe, Roma has been and are still targeted by such inhuman policies in several countries. According to a 2005 report of the Ombudsman of Slovakia, Czechoslovakia used to sterilize Roma women against money compensation between 1973 and 1990. In 2009, 2011, and 2012, the country has been found guilty by the European Court of Human Rights for sterilizations of Roma women without consent during childbirth.

While we celebrate World Population Day, it is necessary to look back to observe the consequences of demographic policies inherited from Malthus’ theory. Population growth might inspire fear to many in a world where environmental issues are more and more of a priority. However, practices aiming at reducing population through eugenic practices, such as forced sterilization, are unacceptable. They almost always open the door to discrimination. As explained by researchers such as Matthew Connelly, the only reliable and fair way to reduce the birthrate is the development of the country and better education of individuals, particularly women.