Zanimljivosti ROMI.HR

Ova tvrdnja o jeziku u potpunosti vrijedi za romski jezik. Prema dostupnim podacima, od 5. stoljeća Romi su započeli svoje putovanje iz Indije prema zapadu. Na svom putu Romi su dolazili u kontakt s raznim narodima i njihovim jezicima, što nije moglo, a da ne utječe na romski jezik, što je kasnije dovelo do formiranja značajnih teritorijalnih razlika u jeziku i, kao posljedice, do nastanka dijalekata romskog jezika.

Prva regija koja je imala značajan utjecaj na jezik i kulturu Roma bila je Perzija (stari naziv teritorija današnjeg Irana). Danas prisutnost Roma može se pronaći u gotovo svim iranskim provincijama. Poznati su pod raznim imenima: Jat (Horasan, Afganistan), Qarači (Azerbajdžan), Gowdari (Baluchestan), Lavand, Širāzi (Baḵtiāri), Sudāni (Perzijski zaljev) itd. Ipak, među njima se najčešće koristi naziv Kowli. Prema lingvistima, ova riječ mogla bi imati indoarijsko podrijetlo (usp. hindi kālā “crno”).

Romski jezik u ovoj regiji bio je snažno pod utjecajem iranskih i turkijskih jezika. Osim brojnih leksičkih posuđenica, lingvisti pretpostavljaju da je karitativna konstrukcija posuđena iz perzijskih jezika. Karitativna konstrukcija označava neuključivanje objekta ili osobe u situaciju, drugim riječima, kada govorimo o odsutnosti nečega. Standardni indikator ove konstrukcije u romskom jeziku je bi, koji se najčešće smatra prefiksom ili prijedlogom:

báxt “sreća” – bibáxt “nesreća”;
 

boldò “kršten” – biboldò “nekristen”.
 

Vjeruje se da je formiranje ove konstrukcije bilo pod utjecajem prijedloga u srednjovjekovnoj perziji be «ali, izvan» (usp. moderni perzijski bi بی «bez»).

Nesumnjivo, veliki sloj vokabulara također je posuđen iz perzijskog jezika:

taxtaj “čaša” (iz perzijskog طشت (tašt));
 

dorija “rijeka” (iz perzijskog دریا (daryâ));
 

zor “sila” (iz perzijskog زور (zor)).
 

Što se tiče vokabulara, valja dodati da je indo-perzijsko jezgro romskog jezika u ovoj regiji nadopunjeno riječima semitskog podrijetla (npr. arapskog ili hebrejskog), što je dovelo do pojave dvostrukih oblika, tj. istog pojma koji se u jeziku izražava dvjema riječima istog značenja. Zbog toga postoje oblici poput:

Indic āk “oko” i nuhur (usp. Arab. nūr نور “svjetlo”);
 

Indic pānī “voda” i miō(w) (usp. Heb. maim מַיִם “voda”).
 

Put Roma vodio je kroz Anatoliju, poznatu i kao Mala Azija (teritoriji današnje Turske), gdje je armenski bio jedan od jezika koji je utjecao na romski jezik, što se također odrazilo u vokabularu:

bov “peć” (iz staroarmenskog բով (bov) “peć”);
 

kotor “komad” (iz staroarmenskog կոտոր (kotor) “dio, komad”);
 

grast “konj” (iz staroarmenskog գրաստ (grast) “teretno životinja”).

U to je vrijeme Anatolija bila dio Bizantskog Carstva, pa od ovog trenutka započinje jedinstven proces značajne transformacije indijskog jezika (tj. jezika koji potječe s Indijskog poluotoka) pod snažnim utjecajem balkanskih jezika (uglavnom grčkog i slavenskih jezika), o čemu će kasnije biti detaljnije objašnjeno.

Jezikovni materijali važan su dodatak radu povjesničara za datiranje određenih povijesnih događaja. U slučaju romskog jezika, sačuvani su svi stadiji migracije govornika ovog jezika, što znači da se na temelju izvora posuđenica može procijeniti s kojim su narodima Romi stupali u kontakt. Promjene u romskom jeziku najviše su utjecale na vokabular, dok je utjecaj armenskog i perzijskog jezika na strukturu jezika prilično neznatan. Možemo samo nagađati kako su jezici zvučali u prošlosti, ali čini se da je romski jezik u vrijeme dolaska Roma u Europu predstavljao upravo kombinaciju gore opisanih obilježja.